hrvatski

Crtež u slici i slika u crtežu - Pricin odnos prema ljudskoj figuri

U slikarskom opusu Zlatka Price crtež zauzima važno mjesto budući da je u njegovu slučaju promišljanje slikara bili isprepleteno s promišljanjem crtača. Unatoč osjećaju za skladnu gradnju kompozicijske cjeline samo uz pomoć boje – što je pokazao i dokazao već na svojoj prvoj izložbi u Umjetničkom paviljonu – Prica je već od sredine pedesetih godina crtežu davao sve više prostora tražeći od izvezenih konturnih linija unutar vlastitih djela da ističu snagu i čvrstoću kompozicijskoga sklada. Sudeći po naslovu, moglo bi se zaključiti kako je namjera ovoga rada analiza dvije teme – jedne u kojoj se u strogo likovnom smislu smjera razlučiti odnos između crteža i slike u opusu Zlatka Price, te druge u kojoj se naglasak stavlja na morfološko-semantički suodnos Pricinog pristupa crtežu i oblikovanju ljudske figure. Međutim, cilj je rada pokazati kako se u stvaralaštvu ovoga slikara osjeća združenost ove dvije teme budući da Pricina lakoća u gradnji crteža uvjetuje ili jest uvjetovana načinom na koji se predstavljaju prikazi čovjeka – gotovo uvijek prikazanoga poput tek naznačene siluete ugrađene u amorfnu pozadinu prikaza u kojem cjelina nije građena po principu isticanja prednjeg i stražnjeg plana, kao ni s težnjom da se uvijek razlikuje organsko od anorganskog, egzistencija od pukog postojanja, živo od neživog. Osim na morfološki aspekt, naglasak će se staviti i na semantičku okosnicu Pricina opusa kojom dominira osjećaj egzistencijalne tjeskobe koju kao da se nastoji potisnuti upravo neumornim radom i slikanjem.

crtež, egzistencijalizam, figura, Prica, slika

nije evidentirano