hrvatski

Žanrovi trogirskih predaja i legendi u kontekstu tradicijske kulture

U ovom radu pokušala sam sabrati veći broj usmeno- književnih oblika nastalih na području Trogira i područja koja su mu pripadala nekoć i/ili danas. Ovaj rad se nekako logički podijelio na dva dijela, a razlika između prvog dijela rada – koji je fokusiran na legende, predaje i novele grada Trogira, i drugog dijela, koji se bavi usmeno- književnim oblicima nastalim i prepričavanim većinom u njegovoj okolici, je više nego očita. Trogirske prozne vrste govore o plemićima, gospama, moreplovcima i društvenim događanjima, dok se usmena književnost trogirske okolice bavi jednostavnijim i prizemnijim ljudskim potrebama. Međutim, ono što ih neraskidivo veže su ljubavna tematika, te iznimna pobožnost i bogobojaznost. U poglavlju o legendama, predajama i novelama donekle su utvrđeni pojmovi istih, te je za svaku od njih dano nekoliko primjera. Tako smo se, primjerice, u poglavlju o legendama osvrnuli na čudesne živote sv. Ivana Trogirskog i sv. Lovre, te biskupa Augustina Kažotića. Iako se njegova legenda o postanku imena grada Zagreba ne odnosi direktno na Trogir, Kažotić je istaknuti Trogiranin te smatram da je zaslužio svoje mjesto među znamenitim sugrađanima u ovom radu. Poglavlje o trogirskoj poeziji, kao što mu samo ime kaže, posvećeno je odabranoj poeziji nastaloj na području Trogira, koju sam tu predstavila zahvaljujući istaknutom trogirskom pjesniku Dušku Geiću i njegovom Izbiru trogirske poezije koja datira od drevnih dana do dvadesetog stoljeća. U posljednjem dijelu rada upoznajemo sudbine malih ljudi i približavamo se starinskom načinu života kroz njihove vlastite misli, stihove i ostale umotvorine koje su nam ostavili. Pjesme, poslovice, anegdote, uzrečice, zagonetke, običaji, retorički oblici – cijelo to bogatstvo dopušta nam da povijest i povijesne prilike u kojima je nastalo gledamo na jedan sasvim drugačiji način – kroz prizmu umjetnosti.

Legende, novele, poslovice

nije evidentirano