hrvatski

Vienac – sjecište Ujevićevih i Benešićevih kulturnih nastojanja

U kontekstu neprijeporne važnosti Vijenca i formativne uloge u hrvatskoj kulturi svoju ćemo pozornost usredotočiti na uredničku politiku Julija Benešića kojem je uređivanje časopisa s početkom od 1944. godine povjerio Mate Ujević, upravitelj Hrvatskoga izdavalačkog bibliografskog zavoda (HIBZ) osnovanog 9. kolovoza 1941. Julije Benešić (1883. – 1957.), kulturni djelatnik, polonofil, prevoditelj, pisac proznih i pjesničkih zapaženih redaka, lektor poljskoga jezika u Zagrebu, intendant Narodnog kazališta u Zagrebu (1921. – 1927.), delegat Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije u Poljskoj i lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Varšavi (1930. – 1938.), urednik Jugoslavenske biblioteke s objavljenih 13 naslova, autor Hrvatsko-poljskoga rječnika i Gramatike hrvatskoga ili srpskoga jezika za Poljake, jedan je od malobrojnih tako svestranih i marljivih ličnosti na hrvatskoj kulturnoj pozornici 20. stoljeća. Svojim se pristankom da bude urednikom, naposljetku, samo jednu godinu, ali i svojom marljivošću i predanošću toj časnoj ulozi trajno upisao u povijest Vienca. Benešićeva se životna zrelost i bogato iskustvo stečeno u različitim sferama kulturnoga, nastavnoga i znanstvenoga života ogleda i u urednikovanju Viencem. Posebnu pozornost zaokuplja Benešićev izbor proznih i pjesničkih tekstova izabranih autora. Ukupno je objavljeno 10 brojeva u 6 svezaka. Iako neskriveni polonofil, Benešić nije iskoristio novu ulogu za promicanje primarno poljske književnosti i to prijevodima sa svojim potpisom nego je davao priliku upoznavanju pisaca i pjesnika, ali i likovnih umjetnika koji su prema njegovu mišljenju obogaćivali hrvatsku kulturnu scenu. Vrsnu raznolikost potvrđuje i rubrika Listak s prikazima različitih naslova te osvrtima i bilješkama o značajnim osobama te događanjima. Brojevi Vienca objavljeni 1944. još su jedna potvrda Benešićeva zapisa od 24. 11. 1930. u njegovu varšavskom dnevniku: „Makar se sa svima posvađao, ne ću štampati ništa, što nije prva klasa.“ (Benešić 1981: 606).

Mate Ujević ; Julije Benešić ; Vienac ; prijevodi

nije evidentirano