hrvatski

Hrvatska tradicijska kultura i književnost na otoku Braču

Unatoč značajnim razlikama u govoru i s obzirom na porijeklo stanovnika, način života i običaji slični su na cijelom otoku. U pjesmama, predajama i legendama pronalazimo elemente tipične kako za Dalmaciju, tako i za cijelu Hrvatsku te susjedne nam zemlje, što je neizbježna posljedica migracije stanovnika, osobito u vrijeme Turske opasnosti, koja se kao motiv brojnih pjesama sačuvala i do danas. Pjesme i priče vezane za život i običaje ljudi na Braču, sačuvane zahvaljujući malobrojnim zapisivačima, preuzela sam iz nekoliko zbirki od kojih je najstarija rukopisna zbirka Narodne pjesme otoka Brača, u kojoj se nalaze pjesme koje je zapisao Mate Ostojić iz Povalja između 1880 i 1882., a neke od njih u svom radu objavio Olinko Delorko. U zbirci Sumartinski govor (oko 1929) – usmenoknjiževna kazivanja Pavice Novaković nalaze se najstariji folkloristički zapisi iz Sumartina, no najveći broj pjesama i priča preuzela sa iz Bračkog zbornika br. 11, u koji su uvršteni brojni zapisi nastali kao plod terenskog istraživanja od '67 do '69. Na Braču su i danas prisutna tradicionalna zanimanja: stočarstvo, ribarstvo, poljoprivreda i kamenarstvo koja se spominju još u zapisima sačuvanim iz antičkih vremena. Uz svakodnevni život starih Bračana razvijali su se i razni običaji čije različite varijante pronalazimo na cijelom otoku. Blizina mora i njegov utjecaj na život čovjeka odrazio se i na književnost, te ga nalazimo kao čest motiv u pjesmama i pričama. U pjesmama nalazimo tipična metrička, stilska i jezična obilježja hrvatske usmene poezije uopće. U predajama i legendama susrećemo se s praznovjerjem i mitološkim bićima tipičnima za cijelu Dalmaciju, dok običaji vezani za određene prigode, slavlja i poslove svjedoče o jednom minulom vremenu.

Usmene lirske i epske pjesme, zdravice, poslovice

nije evidentirano