hrvatski

Tri planerske škole – pogled iz Zagreba, Ljubljane i Beograda

Autor izražava iskustva i analizira uvjete za vođenje škole prostornog i urbanističkog planiranja u tržišno orijentiranom postindustrijskom društvu. Unatoč vidljivoj periferiji europskog teritorija u ondašnjoj zajedničkoj državi i posebnostima društveno- političkog sistema struka se tokom 20. stoljeća razvijala prihvatljivo kroz različite prostorno planerske škole. Tako su prostorno uređenje i urbanistički stvoreni oblici pratili promjene i razvoj društva te su bili u tijesnoj i uzajamnoj uzročnoj vezi. U pojedinim planerskim školama razmjenom znanja gajilo se umrežavanje struke između Zagreba, Ljubljane i Beograda, koja je unaprijedila metodologiju i koncepciju planiranja. Rado se uvijek prisjetiti pojedinih predavanja kao mjerila spoznaje kvalitete, kao susreta sa stručnjacima u tri planerske škole. Među prvom starijom generacijom su Mušič i Marinović - Uzelac jer njihov doprinos i ostavština nadmašuje nekadašnje jugoslavenske okvire. Upravo je Marinović-Uzelac tumačio da se s reformom političkog, gospodarskog i pravnog sustava mijenja i pogled (pravo primijenjeno na tlo) na urbanizam i prostorno uređenje. Na taj način prisutne su široko u Europi otvorene generacije planera Pogačnik, Jukić, Đokić, Šećerov itd. Cjelovitim iskustvenim pogledom iz tri planerske škole i sagledavanjem aktualne paradigme zaključujemo da se u današnje vrijeme radi s previše okolišnih, ekonomskih, socijalnih i ideoloških promjena.

planerske škole, umrežavanje struke, Zagreb, Ljubljana, Beograd

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 502.1:711(082) COBISS.SR-ID 276144908