hrvatski

Viskovićeva integralna teorija prava

U svom izlaganju najprije navodim nekoliko prisjećanja iz mojih susreta s Viskovićem kao i iz dugogodišnjeg bavljenja njegovim radovima iz teori­je prava, poglavito Pojmom prava, 1976. (2. izd. 1981.). Jedno od meni važnih prisjećanja vezano je uz Viskovića kao mentora moje doktorske disertacije koju sam obranio na Pravnom fakultetu u Splitu, 1995. U drugom dijelu izlaganja određujem Viskovićevu teoriju prava na osnovi njegovih odgovora na četiri osnovna pitanja teorije prava, koja on postavlja u Pojmu prava. Riječ je o sljedećim pitanjima: 1.) pitanje prirode definicije: Što znači definirati pravo? ; 2.) pitanje metode: Kakav je predmet pravo i kojim se metodama može spoznati? ; 3.) pitanje sadržaja prava: Koja su značajna obilježja predmeta koji označavamo izrazom ‘pravo’? ; i 4.) pitanje kriterija pravnosti: Na osnovi kojih kriterija razlikujemo pravo od drugih društvenih pojava kao što su bonton, moral, običaj, religija itd.? Viskovićeva je teorija prava: konvencionalistička jer daje stipulativno-pragmatsku definiciju prava ; dijalektička jer polazi od metodološkog stava da je pravo složena pojava ili totalitet koji je dio još šireg društvenog totaliteta, a da bi se kao takvo spoznalo, potrebno je da se posebne metode pravne spoznaje povežu putem dijalektike ; integralna jer pravo određuje kao jedinstvenu pojavu koju čine norme, vrijednosti i odnosi ; te mješovita/složena jer se opredjeljuje za stručno iskustvo pravnika te specifična obilježja društvenih normi, odnosa i vrijednosti po kojima oni ulaze u to stručno iskustvo, kao kriterije pravnosti.

Visković ; Integralna teorija prava

nije evidentirano