hrvatski

VAŽNOST PROCJENE I TRETMANA DJECE S DISPRAKSIJOM KROZ SENZORNO-INTERGRATIVNI PRISTUP

Uvod: Praksija označava „voljnu akciju” i dolazi od grčke riječi koja označava akciju, djelovanje, čin (Safire, 1989.). Praksija je uključena u izvedbu novih i nepoznatih zadataka. Možda nigdje u spektru ljudskih aktivnosti praksija nije važnija nego u dječjoj igri, što uključuje konstantne promjene tema, akcija, sekvencija i mogućih mjera ishoda (Mailloux i Burke, 2008.) Kada dijete ima poteškoća sa smišljanjem ideja za planiranje akcije, velika je vjerojatnost da će imati poteškoća i s izvedbom te akcije, čime mogu biti zahvaćeni mnogi aspekti smislene okupacije (May- Benson i Cermak, 2007.). Metode procjene i intervencije: Cilj rada bio je prikazati procjenu djeteta s dispraksijom s pomoću testa senzorne integracije i praksije (SIPT) te prikazati tretman senzoričke integracije. Rasprava: S obzirom na to da djeca uče kroz igru – dijete s dispraksijom ima poteškoća s učenjem na svim područjima života. Potrebna je pravovremena procjena i tretman jer djeca koja imaju poteško- će s ideacijom, motoričkim planiranjem i izvedbom imaju problema sa stjecanjem vještina. Imaju kašnjenje u dostizanju miljokaza razvoja. Poteškoće se u ranoj dobi javljaju kao kašnjenje u usvaja- nju vještina sjedenja, puzanja, stajanja, hodanja i razvoja govora, a kasnije kao kašnjenje u usvajanju vještina svakodnevnog života, motoričke poteškoće (gruba motorika, fina motorika, manipulacija predmetima...), prostorni deficiti, loše organizacijske vještine, poteškoće komunikacije, emocional- ni problemi i problemi u ponašanju te poteškoće socijalizacije. Ako to ne tretiramo, zajedno kasnije utječe na akademske vještine te na nadogradnju ostalih vještina. Kako bi tretman bio učinkovit, važ- no je odrediti točan uzrok problema. Evaluacijski proces uključuje opservaciju u kontekstu, intervju, kliničko opažanje i rezultate SIPT-a. Na SIPT-u se dispraksija očituje kao specifičan uzorak. Nakon procjene tretman se temelji na određenim intervencijskim principima koji uključuju teorije senzorne integracije, motoričkog učenja, motoričke kontrole te kontekstualne teorije. Zaključak: Pravovremenom procjenom i tretmanom djeteta s dispraksijom možemo utjecati na po- boljšanje elemenata praksije koja ima važnu ulogu u učenju i razvoju vještina

dispraksija, senzorna integracija, test senzorne integracije i praksije (SIPT)

nije evidentirano

engleski

THE IMPORTANCE OF ASSESSING AND TREATING CHILDREN WITH DYSPRAXIA THROUGH A SENSORY INTEGRATIVE APPROACH

Uvod: Praksija označava „voljnu akciju” i dolazi od grčke riječi koja označava akciju, djelovanje, čin (Safire, 1989.). Praksija je uključena u izvedbu novih i nepoznatih zadataka. Možda nigdje u spektru ljudskih aktivnosti praksija nije važnija nego u dječjoj igri, što uključuje konstantne promjene tema, akcija, sekvencija i mogućih mjera ishoda (Mailloux i Burke, 2008.) Kada dijete ima poteškoća sa smišljanjem ideja za planiranje akcije, velika je vjerojatnost da će imati poteškoća i s izvedbom te akcije, čime mogu biti zahvaćeni mnogi aspekti smislene okupacije (May- Benson i Cermak, 2007.). Metode procjene i intervencije: Cilj rada bio je prikazati procjenu djeteta s dispraksijom s pomoću testa senzorne integracije i praksije (SIPT) te prikazati tretman senzoričke integracije. Rasprava: S obzirom na to da djeca uče kroz igru – dijete s dispraksijom ima poteškoća s učenjem na svim područjima života. Potrebna je pravovremena procjena i tretman jer djeca koja imaju poteško- će s ideacijom, motoričkim planiranjem i izvedbom imaju problema sa stjecanjem vještina. Imaju kašnjenje u dostizanju miljokaza razvoja. Poteškoće se u ranoj dobi javljaju kao kašnjenje u usvaja- nju vještina sjedenja, puzanja, stajanja, hodanja i razvoja govora, a kasnije kao kašnjenje u usvajanju vještina svakodnevnog života, motoričke poteškoće (gruba motorika, fina motorika, manipulacija predmetima...), prostorni deficiti, loše organizacijske vještine, poteškoće komunikacije, emocional- ni problemi i problemi u ponašanju te poteškoće socijalizacije. Ako to ne tretiramo, zajedno kasnije utječe na akademske vještine te na nadogradnju ostalih vještina. Kako bi tretman bio učinkovit, važ- no je odrediti točan uzrok problema. Evaluacijski proces uključuje opservaciju u kontekstu, intervju, kliničko opažanje i rezultate SIPT-a. Na SIPT-u se dispraksija očituje kao specifičan uzorak. Nakon procjene tretman se temelji na određenim intervencijskim principima koji uključuju teorije senzorne integracije, motoričkog učenja, motoričke kontrole te kontekstualne teorije. Zaključak: Pravovremenom procjenom i tretmanom djeteta s dispraksijom možemo utjecati na po- boljšanje elemenata praksije koja ima važnu ulogu u učenju i razvoju vještina

dyspraxia, sensory integration, testing sensory integration and praxis

nije evidentirano