hrvatski

Međudjelovanje morskog (mikro)plastičnog otpada i metala u tragovima

Od sredine prošlog stoljeća započeo je nagli porast proizvodnje plastičnih polimera koji rezultira značajnom akumulacijom plastičnog otpada u morskom okolišu. Krajem prošlog desetljeća godišnje se proizvelo više od 350 milijuna tona plastike i proizvodnja raste eksponencijalno. Približno 80 % morskog otpada se sastoji od plastičnog materijala, a čak 8 milijuna tona plastičnih polimera završi u svjetskim morima svake godine [1]. Fragmentacijom i degradacijom morskog plastičnog otpada pod utjecajem UV zračenja, kemijskih i fizikalnih procesa stvara se sekundarna mikroplastika (čestice < 5 mm) u moru, te je ona identificirana kao jedan od glavnih zagađivala u moru. Mikroplastika uključuje predproizvodne granule (pelete), kozmetičke preparate te dijelove različitih proizvoda kao fragmente boca, guma od auta, ribarskog alata i sintetičkog tekstila [2]. Jedna od značajki morskog (mikro)plastičnog otpada je da pri određenim fizikalnim i kemijskim uvjetima adsorbira organske i anorganske tvari pa tako i zagađivala iz morskog okoliša te se posljedično ponaša kao vektor za njihov transport i pridonosi akumulaciji štetnih tvari, što je posebice izraženo u obalnim područjima [3]. Potencijalno ekotoksični metali u tragovima prisutni u morskom okolišu prirodno i porijeklom iz antropogenih izvora, adsorbiraju se na mikroplastici [4, 5]. U izlaganju će biti prikazani preliminarni rezultati istraživanja međudjelovanja metala u tragovima i morskog mikroplastičnog otpada uzorkovanih na istočnoj obali srednjeg Jadrana. Ovaj je rad financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom IP-2019-04-5832. Rad doktorandice Ane Rapljenović sufinanciran je iz „Projekta razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“ Hrvatske zaklade za znanost.

mikroplastika ; metali u tragovima ; morski okolkiš ; Jadransko more

nije evidentirano