hrvatski

Dijalekt kao disident

Zaobilaženje hrvatske književnosti pisane dijalektima (čakavštinom, kajkavštinom i nestandardnom štokavštinom) u pjesničkim i drugim antologijama, u književnopovijesnim pregledima te kritičarskim rubrikama nameće hipotezu da dijalektalna književnost predstavlja svojevrstan nepoželjni, strani element u hrvatskoj književnosti, koji se ne uklapa u njezinu željenu sliku, pa ga zbog toga treba marginalizirati, zaobilaziti, pa i prognati. A pojmovi poput neuklapanja, prešućivanja i isključivanja često se povezuju s disidentstvom – ima li, dakle, dijalektalna književnost status svojevrsnog unutarnjeg disidenta u hrvatskoj kulturi?

dijalekt, književnost, disident

nije evidentirano