hrvatski

Glazba kao aide-mémoire programa nematerijalne kulturne baštine: pitanja reprezentacije, vlasništva, održivosti i espertize

UNESCO-va Konvencija o očuvanju nematerijalne kulturne baštine (NKB) identificira pet različitih domena baštine. Glazba primarno pripada domeni izvedbenih umjetnosti, no utkana i u preostale, naročito usmene tradicije i izričaje te društvene prakse, rituale i svečana događanja. Ni u UNESCO- vim promišljanjima, kao ni u literaturi o UNESCO- vom programu NKB, domene nisu dodatno razrađene, a kamoli teoretizirane, sukladno načelu o jednakopravnosti i bogatoj kulturnoj raznolikosti baština. Različite su domene tek jedan od formalno-tehničkih kriterija za razvrstavanje i lakše snalaženje u eksponencijalno rastućim popisima i bazama baštine. Ovaj prilog oponira takvom poravnavajućem i simplificirajućem pristupu. Upravo i radi ostvarivanja ciljeva Konvencije (očuvanje baštine, poštovanje prema zajednicama nositelja, osviještenost o važnosti baštine, međunarodna suradnja i pomoć), korisno je razumjeti različite prirode, povijesti i društvene dinamike, uključujući i politike i prakse očuvanja ove ili one UNESCO-ve “domene” ili “subdomene” kako unutar tako i neovisno o UNESCO-vu programu. To se naročito odnosi na glazbene tradicije koje, zahvaljujući zasićenim svojim povijesnim i suvremenim ispoljavanjima u društvenoj sredini, uključujući i prakse očuvanja (pri čemu “očuvanje” stoji kao krovni pojam za interveniranje u rasponu od petrificiranja do mnogovrsnih preoblikovanja), predstavljaju svojevrsni aide-mémoire za UNESCO-v program u cjelini, tj. svojevrsnu zbirku naučenih lekcija, akumuliranih iskustava, zapažanja i preporuka za program u cjelini. Jedno od poglavlja naučenih lekcija tiče se usidrenosti glazbe u društvenom životu: njezine reprezentacije i njezine reprezentativnosti. Obuhvaća pitanja iskustva glazbe u živoj izvedbi i putem snimke, uvriježeno korištenje glazbe kao polja društvenih identifikacija i samoidentifikacija i prije i mimo UNESCO-va baštinskog programa (npr. guslarska epika u Srbiji, fado u Portugalu, itd.) te kapacitet glazbe da supstancijalno pridonese ljudskom rastu, kako ga naziva David Hesmondhalgh, što sve glazbu izdvaja kao aide-mémoire za program NKB u cjelini. Što se tiče vlasništva i autoriteta nad baštinom, on je u UNESCO-vu programu nedvosmisleno pripisan zajednicama nositelja i praktičara, odnosno definiran odozdo prema gore. Jednako tako, autoritet i aktivnost samih zajednica baštinika, samorazumljivo, definirajući je faktor za održivost baštine. Međutim, konkretizacije tih načela predmetom su trajnih, nerijetko i žučnih diskusija od lokalnih do međunarodnih razina UNESCO-va programa. Glazbene tradicije u tome mogu poslužiti kao putokaz jer su duboko i dugovječno već predmetom različitih modusa očuvanja (npr. tzv. izvorni i koreografirani folklor te etnoglazbena scena u postjugoslavenskim zemljama), jednako kao i predmetom prisvajanja, privatizacije, profesionalizacije i komercijalizacije. Znanstvena istraživanja posvećena spomenutim modusima očuvanja i prisvajanja glazbe te mjestu zajednica baštinika u njima ili pak usuprot njima, uključujući i primjere koji bi se, rječnikom UNESCO-a, mogli smjestili u “dobre prakse”, jedva da imaju ikakva odjeka u promišljanjima koja se razvijaju ruku pod ruku s razvojem UNESCO-va programa. Stručnoj je ekspertizi u cjelini oduzeta riječ kako bi se otvorio prostor za same nositelje i praktičare ove ili one baštine, no u realnosti prakse došlo je tek do dodatnog ojačavanja glasa političara i administratora uključenih u program NKB. Moglo bi se ustvrditi da stručnjaci čine zadnju liniju obrane od simulakruma očuvanja baštine. Zahvaljujući posebnom mjestu glazbenih naučenih lekcija i iz njih izvedenih preporuka, kako sam prethodno naznačila, te svojeg danas već rutinskog povezivanja istraživačkog i primijenjenog rada u tijesnoj suradnji s nositeljima tradicije, etnomuzikolozi su napose pozvani da se angažiraju u oživotvorenju očuvanja iz perspektive i za dobrobit nositelja i praktičara baštine. Primjeri kojima ću poduprijeti svoje izlaganje ishode iz mojih iskustava sudjelovanja u radu stručnog povjerenstva za NKB pri hrvatskom Ministarstvu kulture i medija, u stručnom tijelu za evaulaciju prijedloga za upis na međunarodne liste NKB i u radu nevladinih organizacija akreditiranih pri UNESCO-voj Konvenciji.

glazba ; program nematerijalne kulturne baštine ; reprezentacija ; vlasništvo ; održivost ; ekspertiza

nije evidentirano