hrvatski

Multikulturnost Rijeke 3: EPK i pokušaj osnaživanja različitosti za budućnost

Vidjeli smo kako se multikulturnost različito shvaćala/realizirala u praksi u kompleksnoj riječkoj povjesnici. U prednacionalno doba realizirala se kao tolerantni suživot u svakodnevici jezično i kulturno različitih skupina, pri čemu su se stanovnici služili većim brojem idioma/jezika. Njezin specifikum bilo je fijumanstvo. Kao jezično-kulturna, ali ne i etnička odrednica gradskih stanovnika (s klasnim aspektima, v. Krešimir Sučević Međeral) fijumanstvo, u funkciji dominantne identitetne kategorije građana Rijeke, dugo se održalo odolijevajući nacionalizirajućim projektima mađarskoga, talijanskoga i hrvatskoga nacionalizma. Čini se da je konačan udarac povijesna riječka multikulturnost dobila u socijalističkoj Jugoslaviji. Jezično-kulturne razlike se tada etniciziraju i hijerarhiziraju kroz institucionalizaciju tzv. konstitutivnih naroda i manjinskih narodnosti u socijalističkim republikama. No, istodobno, državni nadnacionalni okvir stvorio je kontekst u kojemu su riječka multijezičnost, multikulturnost i multireligioznost imale priliku za redefiniciju i nove prakse u svakodnevnici koju su u Rijeci tada mahom činili Hrvati (iz različitih dijelova Hrvatske), Slovenci, Srbi i Bosanci. Razgovori s poslijeratnim doseljenicima u Rijeku spomenuti u drugom nastavku ove serije natpisa o Rijeci upućuju na zaključak da je ta šansa propuštena. Može se alternativno pretpostaviti da, ako nekada i jest bila iskorištena i novodoseljeno je stanovništvo razvilo neke oblike uzajamne tolerancije i suživota, danas oni više nisu neupitni. Unatoč tome u Hrvatskoj, pa i među Riječanima samima, postoji predodžba o tolerantnoj Rijeci, ili kako je kazala jedna Kanađanka, recentna doseljenica u Rijeku, „Je li Rijeka tolerantna? Da, u odnosu na ostatak Hrvatske“.

Rijeka ; multikulturnost ; EPK

Rad je objavljen na mrežnoj stranici projekta "Urban futures" (https://www.citymaking.eu/o-projektu/).