hrvatski

Protiv konotacijske manije - prilog sociologiji kazališta

U svom leksikonskom određenju pojma ʻsemiologijaʼ iz 1980. godine, kao jedno od metodoloških upozorenja Patris Pavis ističe oprez od zapadanja u konotacijsku maniju, odnosno onu interpretativnu poziciju gdje svaki teatarski znak može značiti bilo što. Iako Pavis intervenira u tadašnje semiotičke rasprave oko naravi kazališnog znaka, upozorenje se analogijom može proširiti na čitav period postmodernog teatra, odnosno u sad već klasičnoj terminologiji, na postdramsko kazalište kao takvo. U ovom ću radu pokazati kako se konotacijska manija može izbjeći oživljavanjem pomalo zamrle sociologije kazališta. Još preciznije, na tragu Leventalove sugestije zagovarat ću konceptualizaciju socijalne estetike kazališta koja će, uz pomoć historijske utemeljenosti uvida, omogućiti izbjegavanje ćorsokaka u koji nas sklonost beskonačnoj semiozi neminovno dovodi.

Patrice Pavis ; Hans-Thies Lehmann ; Bruce McConachie ; postdramsko kazalište ; sociologija kazališta ; socijalna estetika kazališta

nije evidentirano