hrvatski

O fonološkim i morfološkim osobitostima Mulihove Hrane nebeske (1779)

U ovom se članku analiziraju fonološke i morfološke značajke djela Jurja Muliha Hrana nebeska (1779) kako bi se pokazalo da se njegov jezik pretežno temelji na književnom hrvatskom kajkavskom narječju. Štoviše, autor rasvjetljava utjecaj štokavskih i čakavskih autora na Mulihov jezik. Studija pokazuje da je na fonološkoj razini bilo nekajkavskih elemenata, poput refleksa schwa (dan, danas, današni, došastje, može, lagle), refleksa *dj kao đ (rodyakov, narodyene, izhadya, odhadyam, jedinorodyeni, ſedyam, tugye) i aktualiziranje druge regresivne palatalizacije velara (reczi, pomozi, lezi). Što se tiče morfologije, susreću se sljedeće značajke: vok. sg m. -e (Gozpone Boſe, Gozpodine Boſe, jedini Boſe) i upotreba budućeg vremena (hochu chuvati, hoche pomiluvati, hocheſs dati, nehche zgubiti, nechu nigdar oztaviti).

Juraj Mulih, kajkavski književni jezik, Hrana nebeska

nije evidentirano