hrvatski

Naiva u kontekstu Udruženja umjetnika Zemlja

Tekst pojašnjava okolnosti pojave naivne umjetnosti u Hrvatskoj, kao i njezinu povezanost s umjetničkom grupom Zemlja. U okviru „eksperimenta“ Krste Hegedušića, člana i glavnog ideologa umjetničke grupe Zemlja, osnovana je seljačka slikarska škola u Hlebinama 1929. godine te su stasali prvi slikari naive u Hrvatskoj, Ivan Generalić i Franjo Mraz. Godine 1932., u Splitu je otkriven prvi kipar hrvatske naive, Petar Smajić, u likovnom smislu formiran neovisno o zemljaškom umjetničkom programu i ideologiji. Svih troje umjetnika izlagalo je na izložbama Zemlje te se može reći da je, pored konkretnog mentorskog rada sa hlebinskim „seljacima-slikarima“ (kako se u to doba naivne umjetnike nazivalo), Zemlja za hrvatske naivne umjetnike imala i važnu ulogu institucionalne podrške, kao izložbena platforma. Opisujući osobitosti stvaralaštva naivnih umjetnika iz razdoblja djelovanja grupe Zemlja, tekst ističe da Generalićevu „zemljašku“ fazu u likovnom smislu obilježuju plošnost, stilizacija i apstrahiranje detalja te lokalni kolorit. No, iako su u to doba nastala najizrazitije socijalnokritička djela čitava njegova opusa, u tematskom smislu ipak dominiraju motivi iz svakodnevnog seoskog života (npr. kanasi, svinje, krave), kao i tipični podravski krajolik. Tematika Mrazovih slika također uglavnom obuhvaća prikaze običnih seoskih poslova (npr. oranje, košnja, vožnja seoskih kola) i ruralnog krajolika. U njegovom slučaju riječ je o vrlo simplificiranim i prostodušnim prikazima, s krajnje pojednostavljenim, gotovo shematičnim likovima. Teme Smajićevih skulptura uglavnom su intimističkog karaktera (prikazi obitelji, majki s djecom) te inspirirane likovima iz Biblije, kao i domaćim životinjama, a u formalnom smislu karakterizira ih snažan otklon od mimetičnosti i realizma, stiliziranje i apstrahiranje detalja te fokusiranje na ogoljelu formu svedenu na elementarno odnosno na znak. Kako djela Generalića i Mraza uglavnom prikazuju puke činjenice života na selu te nisu nužno i osuda socijalnih prilika, nego tek u kontekstu umjetničke izložbe u gradu dobivaju značenje prikaza bitno drugačijeg miljea, a Smajićevo stvaralaštvo izrazitom fokusiranošću na formu, čak i kad registrira detalje socijalne pripadnosti, predstavlja snažan otklon od tipične zemljaške socijalne angažiranosti, zaključuje se da je uključivanje seljaka-slikara i seljaka- kipara za zemljaše imalo prvenstveno ideološko- aktivističko značenje. Dok je seljacima- umjetnicima bila potrebna podrška socijalno osjetljive grupacije da bi se mogli ostvariti kao umjetnici, Zemlji je bio potreban „eksperiment“ sa seljacima i radnicima da bi potvrdila ispravnost svojih programskih teza. Povezivanje umjetnosti i života Zemlja je ostvarila upravo uključivanjem osoba iz neprivilegiranih društvenih slojeva, odnosno upravo u tom smislu njezino se umjetničko djelovanje aktivistički proteže do intervencije u društveni kontekst, a nije ograničeno samo na socijalno angažirani sadržaj likovnih djela.

naivna umjetnost ; udruženje umjetnika Zemlja ; Ivan Generalić ; Petar Smajić ; Franjo Mraz

nije evidentirano