hrvatski

Alkemijska i antimuzejska kuhinja V. D. Trokuta ili zašto folklor čitava svijeta nudi nebrojene primjere ‘kotlića besmrtnosti, ali ražnja besmrtnosti nikakva!’ (Claude Lévi-Strauss)“

Claude Lévi-Strauss kuhanje je odredio kao prekretnicu u razlikovanju životinja i ljudi, kao prijelaz od prirode prema kulturi, kako je zabilježio u knjizi Sirovo i kuhano svojih Mitologika (Mythologiques, I–IV: Sirovo i kuhano, 1964 ; Od meda do pepela, 1966 ; Podrijetlo običaja za stolom, 1968 ; Goli čovjek, 1971). Vladimir Dodig Trokut kuhinju je iščitavao kao alkemijski i antimuzejski topos s trima ključnim elementima: oklagijom (tur. oklaǧu – valjak za tijesto ; batina, mlinčenjak ; rasukač, razvijač, valjalo, matarel ; humoristički – mužomlat ; sačekati, dobiti oklagijom) koju je iščitavao kao androgini element solarnoga i lunarnoga predznaka ; nadalje, pumpom za kobasice koju je upisao u arhetip muške svijesti i kalupom za kolače koji je pripisao sustavu krugova kozmičke, alkemijske retorte. Riječ je o posvetnom radu Nives Rittig-Beljak, njezinoj antropologiji hrane/prehrane, a izlaganje nastaje kao refleksija na izvedbeni eat art lokalne scene, a naglaskom na refleksijama o hrani i kuhinji V. D. Trokuta u konceptu njegova Antimuzeja i njegove antikuhinje koja nažalost zbog nebrige gradskih i nekih drugih struktura nije sačuvana u izvornom obliku kako ju je za života u okviru svoga koncepta “black-it-art/a” V. D. Trokut (1949. – 2018.) njegovao.

Nives Rittig Beljak, Vladimir Dodig Trokut, alkemijski bestijarij

nije evidentirano