hrvatski

Europski egzil Paula Freirea

Egzil brazilskog filozofa odgoja Paula Freirea dijelom se ticao Europe (nešto manje i zemalja Europske unije). Sam je egzil na upečatljiv način problematiziran u njegovu ženevskom razgovoru s Antoniom Faundezom u »knjizi koja priča« Učenje propitivanja. Ovdje se iz perspektive intelektualaca osobito ističe tema tolerancije. No, s druge strane, Freire u Pedagogiji nade iznosi i utiske iz edukativnih razgovora s manje povlaštenim izgnanicima, inozemnim radnicima u zemljama Zapadne Europe, kroz koje se nešto jasnije razabire njegova pedagogija obespravljenih (primarno pojašnjena u istoimenoj knjizi). Refleksije ovih vrsta egzila, kao i poveznicā koje se među njima mogu naći, pružaju jedno od uporišta za tezu da je Freireova misao uvelike u kontradikciji s današnjom politikom cjeloživotnog učenja Europske unije, s obzirom na primarnu usmjerenost ove tržištu, tj. potrebama tlačitelja, a ne potlačenih. S obzirom na blisku vezu edukacije i politike, ovakvim se usmjerenjem ograničava i prostor za humanizaciju, koja figurira kao osnovni cilj Freireove pedagogije obespravljenih.

(nema ključnih riječi)

nije evidentirano