Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Ironijske strategije distopije (CROSBI ID 21382)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena) | domaća recenzija

Sumpor, Svjetlana Ironijske strategije distopije. Zagreb: Leykam International, 2021

Podaci o odgovornosti

Sumpor, Svjetlana

hrvatski

Ironijske strategije distopije

Knjiga Ironijske strategije distopije nastoji pokazati da je ironija, shvaćena kao (makro)struktura, jedna od osnovnih i konstitutivnih osobina žanra distopije. S tim ciljem, najprije definira ironiju kao strukturu te raspravlja o važnosti konteksta za razumijevanje ironije, o teorijama koje ironiju povezuju s konceptom persone, o preklapanju ironije s različitim žanrovima i načinima, kao i o metatekstualnoj funkciji ironije. Radi istraživanja povijesti žanra distopije i ustanovljavanja njegove valjane i relevantne definicije, osvrće se i na žanrove koji su s distopijom na neki način srodni ili povezani: utopiju i znanstvenu fantastiku. Posebnu pozornost posvećuje specifičnom intertekstualnom odnosu distopije prema utopiji. Nakon teorijske rasprave, knjiga analizira klasike distopijske književnosti i filma ; romane: Mi Jevgenija Zamjatina, Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja, Tisuću devetsto osamdeset i četvrta Georgea Orwella, Fahrenheit 451 Raya Bradburyja, Paklena naranča Anthonyja Burgessa i Sanjaju li androidi električne ovce? Philipa K. Dicka, te filmove: Tisuću devetsto osamdeset i četvrta Michaela Radforda, Brazil Terryja Gilliama, Fahrenheit 451 Françoisa Truffauta, Paklena naranča Stanleyja Kubricka i Blade Runner Ridleyja Scotta. Zaključno, u knjizi Ironijske strategije distopije distopija je definirana kao žanr koji počiva na suprotstavljanju priče (vlasti) i protu-priče (buntovnika), od kojih druga podriva i diskreditira prvu ; zatim na intertekstualnom polemičnom odnosu s arhižanrom utopije, čije pretpostavke evocira i kritizira ; te na satiričkom odnosu prema samoj empiričkoj stvarnosti, čije elemente ekstrapolira da bi ih razotkrila i kritizirala ; pri čemu se navedene strategije smatraju inherentno ironijskima.

ironija, distopija, raskoljeni subjekt, intertekstualnost, satira, Jevgenij Zamjatin, Mi, Aldous Huxley, Vrli novi svijet, George Orwell, Tisuću devetsto osamdeset i četvrta, Michael Radford, Terry Gilliam, Brazil, Ray Bradbury, François Truffaut, Fahrenheit 451, Anthony Burgess, Stanley Kubrick, Paklena naranča, Philip K. Dick, Sanjaju li androidi električne ovce?, Ridley Scott, Blade Runner

nije evidentirano

engleski

Ironical Strategies of Dystopia

nije evidentirano

irony, dystopia, split subjectivity, intertextuality, satire, Yevgeny Zamyatin, We, Aldous Huxley, Brave New World, George Orwell, Nineteen Eighty-Four, Michael Radford, Terry Gilliam, Brazil, Ray Bradbury, François Truffaut, Fahrenheit 451, Anthony Burgess, Stanley Kubrick, A Clockwork Orange, Philip K. Dick, Do Androids Dream of Electric Sheep?, Ridley Scott, Blade Runner

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Leykam International

2021.

978-953-340-122-5

328

objavljeno

Povezanost rada

Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika), Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost