hrvatski

Identitet ili institucije?

Od 1990-ih nadalje pojačano se u komparativnoj političkoj ekonomiji razmišlja o tipologijama razvijenih zemalja. Uz niz varijacija na temu, vrlo se često pojavljuju grupacije atlantskog liberalnog tipa kapitalizma i kontinentalno europskog koordiniranog tipa. Najdovršeniju i prema broju akademskih doprinosa najutjecajniju tipologiju pokrenuli su Hall i Soskice 2001. (Varieties of Capitalism ili VoC). Njihov je doprinos fokusiran na samo dva spomenuta pola – LME (Liberal Market Economy) i CME (Coordinated Market Economy). U srži je potonjeg tipa kapitalizma upravo centralno-europski, ili njemačko-austrijski pristup odnosu države i društva. Kroz ovaj se pristup EU kao proces može i treba definirati kao postepeno nametanje centralno-europskih institucionalnih rješenja svima ostalima. Kako i suviše zorno pokazuje period od 2009. godine u EU, policy distinkcije koje ovi polovi podrazumijevaju mogu unositi snažne društvene i međunarodne jazove u europski projekt. No, potpuno je drugo pitanje kako u ovaj sustav uvrstiti južnoeuropske ili post-tranzicijske zemlje. Bipolarni VoC se pokušalo proširiti prvo s Mediteranskim tipom kapitalizma (MME), a zatim i s tranzicijskim tipom (DME), ponekad uz tipološku pod-skupinu Višegradskih zemalja. Naime, postoje indicije da institucionalno manje uspješne zemlje ipak formiraju relativno stabilne sklopove regulacija koje sugeriraju potrebu za ovako proširenim tipologijama. Hrvatska svakako i dalje ostaje neriješena tipološka zagonetka. Naše je institucije moguće promatrati prvenstveno kao neuspješan pokušaj kopije njemačkog (CME) modela, ili pak kao opterećenu s istim ukorijenjenim neefikasnostima koje obilježavaju Mediteranske ili post-tranzicijske zemlje. Nešto preciznije, uputno ju je promotriti kao disfunkcionalni hibrid u napetosti koju stvaraju sve tri tendencije. Ovaj doprinos analizira centralno-europski pristup institucijama (shvaćenim u najširem kontekstu strukturiranja ponašanja) i njihov (ne)utjecaj na Hrvatsku političku ekonomiju. U poseban se kontekst stavlja i institucionalna situacija na području bivše SFRJ i sveopća divergencija prema svim dostupnim smjerovima institucionalnog kretanja. Konačno, ovakav pristup baca specifično svijetlo na prošireno shvaćanje odnosa ekonomije i kulture, prema kojem ekonomski problemi ogoljavaju tendenciju animoziteta (primjerice na relaciji centar-jug Europe). Upravo naprotiv, čak su i na ekonomskoj (kriznoj) razini vidljive nacionalne grupacije koje proizlaze iz stabilnih institucionalnih rješenja. No, ove se ne tiču ideja/osjećaja nego strukture, i ne tiču se prisvješćenog identiteta nego strukturiranih odnosa moći u pozadini institucija.

Tipovi kapitalizma ; Europska Unija ; centralnoeuropski kapitalizam ; područje bivše SFRJ

nije evidentirano