hrvatski

Alegorije oblaka u Nodilovoj mitologiji prirode: i solarizam i meteorološka mitološka teorija

Pored solarizma u Nodilovoj mitologiji prirode (koju je na južnoslavensku folklornu matricu primijenio prema istraživanjima Friedricha Maxa Müllera) istaknuto mjesto ima i meteorološka mitološka teorija Wilhelma Schwartza (Indogermanischer Volksglaube: Ein Beitrag zur Religionsgeschichte der Urzeit, 1885) i Adalberta Kuhna (Herabkunft des Feuers und des Göttertranks, 1859)., te u kontekstu navedene teorije Nodilo interpretira pojedine epske likove – npr. Radu Oblaka, Munju od oblaka, oblačne vile i alu. Tako Nodilo vile tumači kao meteorološka bića koja se u pučkoj tradiciji pojavljuju u vezi s gromom (Gromovnikom) i munjom (Munja) u olujnom oblaku (Nodilo 1981: 481), tragom čega polazi od pučke etimologije za leksem vila – "Vila će biti od viti za to, što ona vije oblake" (ibid.: 465). Time Nodilo nastoji vile upisati u olujni mit, točnije u Kuhnovu meteorološku (mitološku) teoriju te o vilama piše nakon rasprave o Gromovniku i Ognjevima u svojoj studiji Stara vjera Srba i Hrvata (1885-1890), upućujući kako se Gromovni bog i vile dodiruju "u mnogoj pojavi", budući da figuriraju kao meteorna bića, bića u oblaku (ibid. : 463).

Natko Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvata, meteorološka mitološka teorija

nije evidentirano