Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 117164

Eneolitik i eneolitičke kulture u Bosni i Hercegovini


Marijanović, Brunislav
Eneolitik i eneolitičke kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar: Sveučilište u Mostaru, Pedagoški fakultet, Odsjek za arheologiju i povijest umjetnosti, 2003 (monografija)


Naslov
Eneolitik i eneolitičke kulture u Bosni i Hercegovini
(Eneolithic and eneolithic cultures in Bosnia and Herzegovina)

Autori
Marijanović, Brunislav

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište u Mostaru, Pedagoški fakultet, Odsjek za arheologiju i povijest umjetnosti

Grad
Mostar

Godina
2003

Stranica
334

Ključne riječi
eneolitik; eneolitičke kulture; Bosna i Hercegovina
(Eneolithic; eneolithic cultures; Bosnia and Herzegovina)

Sažetak
Već u vrijeme klasično shvaćenih kasnih neolitskih kultura ovog područja - vinčanske, butmirske i hvarsko-lisičićke - u kulturnim sadržajima nekih od nalazišta koja im pripadaju zapažaju se stanoviti elementi koji se ne mogu smatrati njihovim izvornim vrijednostima, nego se moraju dovesti u vezu s procesima koji karakteriziraju područja izvan Bosne i Hercegovine. Oni obilježavaju početak preoblikovanja tamošnjih kulturno-etničkih pojava neolitskoga tipa u eneolitske manifestacije, ili odražavaju izravnu smjenu autohtonih neolitskih novim eneolitskim kulturama. Na području Bosne i Hercegovine ti se elementi, već zbog njihove malobrojnosti, i krajnje ograničene uloge u daljnjem razvoju, posebice u preoblikovanju u nove vrijednosti, prihvaćaju više kao medij dostignuća ostvarenih u drugim oblastima, a manje kao generator razvojnih procesa dalekosežnijeg značenja. U vinčanskoj kulturi sjeveroistočne Bosne, točnije u Gornjoj Tuzli, to dovodi do početnih spoznaja o mogućnostima obrade i uporabe bakra, ali te spoznaje ostaju posve zatvorene u lokalne okvire, pa čak i bez ozbiljnijega udjela u ukupnosti razvoja i na samom tom naselju. Na području butmirske kulture ni ti elementarni procesi nisu ostavili nikakva traga. Dakle, vrijeme koje je na srednjobalkanskom i dijelu panonskog prostora obilježeno već izrazitom prisutnošću eneolitskih kultura, na ovomu području je još uvijek okarakterizirano tipičnim neolitskim kulturama, u kojima se samo pojedinačno i bez vidnijeg značenja osjećaju odrazi promjena na istoku od Drine i sjeverno od Save. Premda je na temelju sinkronizama, koji se preko vinčanske kulture mogu uspostaviti s ranim eneolitskim kulturama karpatsko-podunavskoga prostora, očigledno da neolitske kulture Bosne i Hercegovine kronološki već pripadaju ranomu eneolitiku, sve njihove bitne značajke još uvijek imaju tipičan neolitski karakter. Premda u osnovi još tipično neolitski, takav razvojni tijek ipak pokazuje opću silaznu liniju koju najbolje pokazuje gubljenje tipskih odlika kasnoneolitskih kultura i njihovo postupno pretvaranje u prilično bezličan izraz. To gubljenje tipskih odlika, koje najpotpunije ilustrira opće stanje autohtonoga supstrata i njegovih stvaralačkih sposobnosti, djelomice objašnjava i razloge očiglednog razvojnog zaostajanja u vrijeme obilježeno širenjem Bubanj-Salcuta-Krivodol kulturnog kompleksa na područje istočne i južne Srbije i sjeverne Makedonije, te Tiszapolgar kulture u Vojvodini. Tome treba dodati i očiglednu odsutnost značajnih etničkih kretanja i dolaska novoga stanovništva na ovo područje, koje bi, istovjetno ili na sličan način kao u drugim područjima, bitno utjecalo na dalje razvojne tokove. Međutim, bez obzira što su te okolnosti utjecale na opće razvojno zaostajanje, one su, čini mi se, ovdje imale i jednu pozitivnu posljedicu. Nisu dovele do brza i potpuna iščezavanja autohtonog supstrata i otklonile svaki njegov udio u poslijeneolitskom razvoju. Štoviše, taj je autohtoni supstrat, u većoj ili manjoj mjeri, moguće prepoznati sve do razvijene faze eneolitika. Nakon klasične hvarsko-lisičićke kulture na području nastupa period obilježen gubljenjem upravo tih tipskih odlika, pri čemu je veoma važno što je taj proces istodobno praćen i prisutnošću elemenata kojima nije moguće pripisati izvorni hvarsko-lisičićki karakter. Uvođenjem i usvajanjem tih elemenata u materijalnoj kulturi autohtonog supstrata nastaju bitne promjene, koje omogućavaju da se od trenutka njihova uvođenja sa sasvim novom etapom razvoja, neovisno o tomu što je lokalni, hvarsko-lisičićki, supstrat njezin potpuni nositelj. Kulturne utjecaje o kojima je riječ nije, međutim, moguće vezati samo za jedan izvor i jedan prostor, barem ne na hercegovačkom području, jer se u raspoloživu materijalu izdvajaju dvije skupine nalaza: jedna izvorno vezana za Bubanj-Hum skupinu, i druga veoma bliska badenskoj kulturi. Približno u isto vrijeme koje odgovara širenju tih utjecaja u Hercegovini, na bosanskom prostoru odvija se proces razgradnje butmirske i vinčanske kulture. Usporedo s odvijanjem tih procesa unutar autohtonih kultura dolazi i do prvih kulturno-etničkih promjena uvjetovanih postupnim prodiranjem nositelja lasinjske i badenske kulture, koji zauzimaju pojedine dijelove sjeverne Bosne. Veoma je značajno da etnička kretanja ne podrazumijevaju ni kulturno ni etničko preslojavanje autohtonoga supstrata, pogotovo ne njegovo potpuno nestajanje. Sasvim ozbiljne promjene ovdje nastaju tek s prodorom nositelja kostolačke i vučedolske kulture, a na današnjemu stupnju istraženosti čini se da i jedna i druga ovdje nastupaju u približno isto vrijeme. Uzimajući u obzir tu činjenicu, a potom krupne i očigledne promjene u materijalnoj kulturi, pa i promjene ukupne "demografske situacije", očito je da vrijeme njihova prodiranja predstavlja i početak mlađe eneolitske faze u Bosni. Od toga vremena više nije moguće prepoznati bilo kakve ostatke autohtonih kultura, a nositelji lasinjske i badenske kulture potpuno nestaju. Takva bit prelaska ranoga u razvijeni eneolitik na bosanskomu prostoru, posve se razlikuje od procesa koji se približno u isto vrijeme odvijaju u Hercegovini. Tamo se nastavlja prilično mirno pretapanje jednoga razvojnog stupnja u drugi, dokumentirano, uz ostalo, oblikovanjem novih tipova posuda čije podrijetlo nije moguće tražiti izvan toga prostora. Taj se proces nije odvijao posve autonomno i bez ikakva udjela vanjskih čimbenika, ali je njihov udio bitno drukčiji od uloge koju su imali u oblikovanju eneolitika u Bosni. U Hercegovini to podrazumijeva izraženije djelovanje mehanizma kulturnih utjecaja, premda se ni prisutnost novoga stanovništva i ne smije i ne može potpuno isključiti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0070034

Ustanove
Sveučilište u Zadru

Profili:

Avatar Url Brunislav Marijanović (autor)

Avatar Url Marija Korona (prevoditelj)

Citiraj ovu publikaciju

Marijanović, Brunislav
Eneolitik i eneolitičke kulture u Bosni i Hercegovini, Mostar: Sveučilište u Mostaru, Pedagoški fakultet, Odsjek za arheologiju i povijest umjetnosti, 2003 (monografija)
Marijanović, B. (2003) Eneolitik i eneolitičke kulture u Bosni i Hercegovini. Mostar, Sveučilište u Mostaru, Pedagoški fakultet, Odsjek za arheologiju i povijest umjetnosti.
@book{book, author = {Marijanovi\'{c}, B.}, translator = {Kosti\'{c}, Marija}, year = {2003}, pages = {334}, keywords = {Eneolithic, eneolithic cultures, Bosnia and Herzegovina}, isbn = {-}, title = {Eneolithic and eneolithic cultures in Bosnia and Herzegovina}, keyword = {Eneolithic, eneolithic cultures, Bosnia and Herzegovina}, publisher = {Sveu\v{c}ili\v{s}te u Mostaru, Pedago\v{s}ki fakultet, Odsjek za arheologiju i povijest umjetnosti}, publisherplace = {Mostar} }