hrvatski

KARDIOLOŠKA REHABILITACIJA UTEMELJENA NA DOKAZIMA

Kardiološka rehabilitacija skup je svih postupaka koji su potrebni da se pacijentu osiguraju najbolji fizički, psihički i socijalni preduvjeti kako bi on mogao vlastitim snagama sačuvati ili ponovo uspostaviti funkcioniranje u društvu te reguliranjem zdravstvenog ponašanja usporiti ili zaustaviti napredovanje bolesti. Razvojem interventne kardiologije sve više ljudi preživljava srčani udar, koji je najčešća dijagnoza za fizikalnu terapiju. Zato dolazi do zasićenja postojećih kapaciteta u kojima bi se provodila kardiološka rehabilitacija. Danas imamo nove postupke u liječenju srčanih bolesti kao što su zamjena srčanih zalistaka bez otvorene operacije srca, radiofrekventne ablacije srca itd... te postoje otvorena pitanja je li potrebna fizikalna terapija nakon ovakvih postupaka. Također nije jasno što je s pacijentima koji žive s kroničnom srčanom bolešću i njihovim potrebama za fizikalnom terapijom. Neke odgovore mogu nam ponuditi metaanalize svih dostupnih studija na određenu temu, a takve pregledne članke nudi nam Cochrane rehabilitacija. Pregledni članci mogu se koristiti kod formiranja preporuka stručnih nacionalnih ili međunarodnih udruženja. Cochrane rehabilitacija nudi nam dobro mjesto za početak istraživanja kardiološke rehabilitacije jer ima čak 19 tema koje je obradila. Razvojem medikamentne terapije sve je više ljudi s različitim stupnjem kompenziranog srčanog zatajenja. Mnogo koštaju zdravstveni sustav jer su njihove hospitalizacije česte, a sami pacijenti navode lošu kvalitetu života i snižen prag za napor. Dobar učinak fizikalne terapije kod takvih ljudi nije utvrđen, a sve radove na tu temu pregledali su Long i suradnici 2019. godine (1). Pregledana su 44 ispitivanja koja su uključivala 5783 bolesnika koji su vježbali i bili praćeni 6 mjeseci. Glavnina pacijenata je bila NYHA II ili III razred i provodila je rehabilitaciju u centrima za kardiološku rehabilitaciju. Radovi unatrag nekoliko godina pokazuju tendenciju prema rehabilitaciji u kućnim uvjetima – praćenoj mobitelima. Nakon obrade svih podataka zaključeno je da kardiološka rehabilitacija uz praćenje od godinu dana nije smanjila smrtnost. Međutim, utjecala je na 19 Sažeci pozvanih predavača Fiz. rehabil. med. 2020 ; 34 (1-2): 1-96 smanjen broj svih uzroka hospitalizacija (21 studija, 2182 ispitanika i to u omjeru intervencija 180/1093 (16, 5%) vs. kontrola 258/1089 23, 7% ; RR 0, 70, 95% CI 0, 60 do 0, 83 ; umjerena kvaliteta dokaza, NNT 14). Što se tiče broja hospitalizacija vezanih uz zatajenje srca snaga dokaza je niža, ali je utvrdila da je manje hospitalizacija kod pacijenata koji vježbaju (14 studija, 1114 ispitanika ; intervencija 40/562 (7, 1%) vs. kontrola 61/552 (11, 1%) ; RR 0, 59, 95% CI 0, 42 do 0, 84 ; niska kvaliteta dokaza, NNT: 25). Za kvalitetu života mjerenu „Minnesota indeksom za život sa srčanim zatajenjem“ postoje dokazi niske razine o benefitu rehabilitacije. Kada pacijent ima zatajenje srca terminalne faze, a nema vremena za čekanje transplantacije srca, koriste se uređaji za potpomaganje ventrikularne srčane funkcije. Cochrane pregledni članak iz 2018. nije našao nikakav benefit fizikalne terapije kod takvih pacijenata (2 studije, 40 pacijenata) (2). Jedno od čestih kroničnih stanja je atrijska fibrilacija. Risom i suradnici su 2017. godine pregledali sve studije na ovu temu (3). Šest studija je zadovoljavalo kriterije uvrštenja s dobro formiranom grupom koja vježba i onom koja ne vježba. Studije su bile izvedene od 2006. do 2016., a uključivale su 421 pacijenta. Problematičan je bio tip vježbanja: četiri studije su uključivale aerobne vježbe i vježbe snage, jedna spori i kontrolirani pokret Qi-gong tehnike, a jedna samo respiratorne vježbe. Nije se našlo razlike u smrtnosti između skupina, nije bilo razlike u pojavnosti neželjenih događaja, a nije bilo razlike ni u kvaliteti života koju je pacijent opisivao u sklopu SF-36 upitnika, i to fizičke i mentalne domene. Jedini jasan benefit kod pacijenata koji su redovito vježbali pokazao se u mogućnosti izvođenja više rada (MD 3, 76, 95% CI 1, 37 to 6, 15 ; ispitanika = 208 ; IM = 0%, srednja razina dokaza, 2 studije). Kada srčana bolest može biti liječena interventnom metodom ili operacijom srca, postoji više istraživanja i bolji dokazi o koristi kardiološke rehabilitacije. Bolest koronarnih krvnih žila najčešći je uzrok smrtnosti u razvijenom svijetu. Poboljšanjem medicinskog znanja (metode revaskularizacije) i zdravstvenog sustava smrtnost je pala kod bolesti koronarnih krvnih žila. Danas mnogi ljudi žive sa stanjem nakon infarkta miokarda. Radovi vezani za rehabilitaciju temeljenu na provođenju vježbi pregledani su od Andersona i suradnika 2016. (4). Uzele su se u obzir samo studije koje su pratile pacijente 6 mjeseci i duže. Ukupno su se uzele u obzir 63 studije s 14.486 pacijenata. Najvećim dijelom su to bili pacijenti nakon infarkta miokarda i revaskularizacije. Svi pacijenti koji su vježbali imali su manju kardiovaskularnu smrtnost (27 studija ; (RR) 0, 74, 95% CI 0, 64 do 0, 86) dok u ukupnoj smrtnosti nije bilo razlike (47 studija, RR 0, 96, 95% CI 0, 88 do 1, 04). Našla se i manja vjerojatnost hospitalizacije u skupini koja je vježbala (15 studija ; RR 0, 82, 95% CI 0, 70 do 0, 96).

rehabilitacija, aerobne vježbe, ergometrija,

nije evidentirano