hrvatski

Oplemenjivačka vrijednost samooplodnih linija kukuruza podrijetlom iz različitih heterotičnih skupina

Iz F1 generacije križanaca vlastitih elitnih samooplodnih linija podrijetlom iz genetski divergentnih heterotičnih skupina, ili oplemenjivačkih populacija za prinos i visinu klipa proučene su opće (OKS) i specifične kombinacijske sposobnosti (SKS), nasljedna variranja na fenotipskoj i na genotipskoj razini i genetska dobit od selekcije. U dialelna i “linija x tester” križanja bilo je uključeno 10 linija (Os1-93 - Os10Id-93), od kojih su prvih sedam međusobno genetski divergentne, a posljednje tri su srodne, ali opozitne u odnosu na prvih sedam. Križanja su provedena na principu poludialela “8 x 8” tako da je u prvom pokusu na poziciji broj osam bila linaija Os8Id-93, u drugom linija Os9Id-93, a u trećem linija Os10Id-93. Uz ova tri pokusa kreiran je i četvrti pokus po modelu križanja “linija x tester”, gdje su kao esteri bile linije Os8Id-93, Os9Id-93 i Os10Id-93. Pokusni materijal se, prema tome, sastojao od 105 izravnih križanaca F1 generacije, raspoređenih u tri pokusa po 28 članova i jedan pokus od 21 član. Istraživanje je provedeno na tri lokaliteta (Osijek, Valpovo i Đakovo), tijekom 1994. i 1995. godine. Za procjenu učinaka kombinacijskih sposobnosti, u pokusima s hibridima iz poludialelnih križanja korištena je Griffingova metoda IV, a za model pokusa “linija x tester” metoda Singha i Chondharya (1974). Najbolji kombinator za prinos, primjenom obje metode, bila je linija Os6-93 podrijetlom iz heterotične skupine “Lancaster” i linija Os7-93, podrijetlom iz domaće oplemenjivačke populacije Helm. turc. rez. sib. 1964. Najveći pozitivni učinci SKS za prinos zrna metodom Griffinga procijenjeni su za križance između linije Os6-93 i Os7-93 s linijama Os1-93 i Os4-93, podrijetlom iz B14 i B73 oplemenjivačkih subpopulacija BSSS heterotične skupine. Metoda temeljena na podatcima “linija x tester” križanja najbolje specifične kombinacije za prinos bile su s linijom Os10-93, porijeklom iz WF9Os1E oplemenjivačke populacije. U procijeni učinaka OKS ima podudarnosti između metode Griffinga i metode Singha i sur. (1974), dok za procjenu učinaka SKS izrazitu prednost ima dialelna analiza prema Griffingu, slijedom koje su prema Singhu i sur. (1993) nadalje procijenjene komponente varijance (VP, VG, VOKS, VSKS) heritabilitet (h2B, h2OKS i h2SKS), te genetska dobit od selekcije (Gs B, Gs OKS i Gs SKS). Heritabilitet za prinos ovisno o načinu procjene, godini i lokalitetu varirao u rasponu od 0.0460 do 0.7643 a shodno tome i genetska dobit od 0.3837 t/ha do 1.7871 t/ha. Rezultati ukazuju da se u zasnivanju novih ciklusa selekcije za otkrivanje linija dobre OKS može koristiti metoda Singha i sur. (1973.), dok metoda Griffinga zadovoljavajuće otkriva linije dobre OKS i linije dobre SKS. Procjena heritabiliteta i genetske dobiti za učinke OKS i SKS iz njihovih fenotipskih i genotipskih varijanci omogućuje bolje otkrivanje hibridnih kombinacija s roditeljima dobre OKS, odnosno ostvarenje veće genetske dobiti.

kukuruz; linija; hibrid; populacija; tester; dialel; opća kombinacijska sposobnost; specifična kombinacijska sposobnost; genotipska razina; fenotipska razina komponente varijance; heritabilitet; genetska dobit; heterotična skupina

nije evidentirano