hrvatski

Hijaluronska kiselina u dentalnoj medicini

Hijaluronska kiselina linearni je polisaharid koji se nalazi u gotovo svim organima kralježnjaka. Najviša razina prisutna je u mekom vezivnom tkivu (pupkovina, sinovijalna tekućina, koža), a najniža u krvnom serumu. Prisutna je također i u tkivima oralne sluznice, oso bito u nemineraliziranim tkivima kao što su gingiva i parodontni ligament. U mineraliziranim tkivima kao što su cement i alveolarna kost , , prisutne su niske količine. Većina stanica u tijelu ima sposobnost sinteze hijaluronske kiseline. Biokompatibi je protuupalno, bakteriostatsk o i potiče cijeljenje. l na je i neimunogena. Njeno djelovanje Primjena hijaluronske kiseline u terapijske svrhe u dentalnoj medicini počela je početkom 21. stoljeća. U terapiji parodontitisa primjenjuje se lokalno u kombinaciji s nek irurškom i kirurškom parodontnom terapijom te dovodi do značajnog kliničkog poboljšanja. Lokalnom primjenom gela hijaluronske kiseline uočen je pozitivan učinak i kod pacijenata s gingivitisom. Inhibira patološki učinak dentalnog plaka na periimplantno tki vo i poboljšava cijeljenje mekog tkiva. Injekcije gela hijaluronske kiseline dovode do smanjenja „crnih trokuta“ čak i nakon jednokratne primjene, a bolji i dugotrajniji rezultati postižu se višestrukim injekcijama hijaluronske kiseline u područje interden talne papile. U t terapiji temporomandibularnih poremećaja dovodi do poboljšanja funkcije emporomandibularnog zgloba i ublažavanja boli, ali potrebna su daljnja istraživanja kako bi se dodatno istražila njezina primjena. Kod pacijenta s rekurentnim aftoznim ulceracijama dobra je alternativa kortikosteroidima jer dovodi do bržeg cijeljenja, ublažava bol te je sigu rna za primjenu kod dojenčadi i trudnica. Kod pacijenata sa sindromom pekućih usta uočeno je ublažavanje simptoma.

hijaluronska kiselina ; parodontitis ; gingivitis ; periimplantne bolesti ; gubitak interdentalne papile ; temporomandibularni poremećaji ; rekurentne aftozne ulceracije ; sindrom pekućih usta

nije evidentirano