hrvatski

Glas za slabije u svijetu bez empatije i književnom diskursu Slavka Kolara i Marije Škrlec

U radu se propituje pozicija slaboga, nijemoga subjekta u patrijarhalnom diskursu reprezentiranom u ruralnim novelama Slavka Kolara Breza (1928.) i Svoga tela gospodar (1931.) te pozicija decentraliziranoga subjekta u postmodernističkom diskursu i drami Marije Škrlec Posljednji intervju s vampirom (2010.). Interpretativna je pozornost usmjerena na fikcionalizirana granična iskustva poželjnoga i nepoželjnoga ženskoga tijela, degradiranoga na razinu objekta žudnje, manipulacije i nasilja. Ženski identitet određen tijelom u patrijarhalnom i postmodernom društvu i kulturi producira patnju prouzročenu normom stereotipno sažetom u sintagmama „lijepa žena“, „prava žena“ i „uspješna žena“ te isključivanjem i odbacivanjem bolesnoga, oštećenoga tijela ili tijela koje propada i otkazuje poslušnost. U radu se razmatra tijelo kao ishodište drugosti i različitosti te utvrđuju strategije narativne i čitateljske empatije u situacijama kada tijelo, uništeno bolešću i socijalnom odbačenošću, degradira i remeti konstituiranje jakoga subjekta. Zaključno se ustvrđuje važnost identiteta da bi se konstituirao jaki ili stabilni subjekt koji će moći biti aktivan, djelatan, solidaran, empatičan, osjetljiv za potrebe i patnje drugih, a ne hermetički zatvoren u svom svijetu svedenom na zadovoljenje samo svojih potreba. Slavko Kolar i Marija Škrlec književnim diskursom fikcionaliziraju patnju u svijetu bez empatije kako bi dali glas nijemim, slabim subjektima, kojim izražavaju eklatantnu potrebu za priznavanjem drugosti i različitosti drugoga te preuzimanjem odgovornosti za drugoga/druge, ali njihov se glas u zag(l)ušenosti informatičkoga i postmodernoga društva i selfi kulture jedva čuje.

patrijarhalni diskurs ; postmodernistički diskurs ; identitet ; invaliditet ; slabi subjekt ; decentralizirani subjekt ;

nije evidentirano