hrvatski

Altruizam i empatija usprkos socijalnoj ugrozi u romanu „Maturant“ Ante Jakšića

Interpretativnim čitanjem romana Maturant Ante Jakšića (1912. – 1987.), objavljena u Osijeku 1944., razmatrane su književne reprezentacije obrazovnoga sustava s represivnim metodama kao i mukotrpan proces stvaranja hrvatskih intelektualca iz redova siromašnih kćeri i sinova na semantičkoj razini. Analizi su podvrgnute karakterizacije lika mladoga intelektualca Janka Mišića i lika učiteljice Ljiljane te ih se književnopovijesno situira u nizove likova hrvatskih intelektualaca i učiteljica. Propitao se Jakšićev prinos književnoj reprezentaciji lika učiteljice te otklon i(li) podržavanje (stereo)tipa. Nakon smještanja analizirana Jakšićeva tradicionalistički impostirana realističkoga romana Maturant u kontekst modernog objektivizama i socijalne literature, izlučeni kršćanski aksiologemi s pridruženim altruizmom i empatijom svrstavaju ga u književnost kršćanskoga nadahnuća. S obzirom da tematizira lik adolescenta, probleme odrastanja, odgojno-obrazovnoga procesa i škole kao institucije, razmatra se mogućnost uporabe romana Maturant kao književnoga predloška u živoj dijaloškoj filozofiji za mlade, disciplini koju je utemeljio 70. godina Mattew Lipman s ciljem moralne naobrazbe i razvoja kritičkoga, kreativnoga, skrbnoga i suradničkoga mišljenja u djece i mladih.

lik adolescenta ; lik intelektualca ; lik učiteljice ; društvena analiza ; adolescentni roman ; moderni objektivizam ; hrvatska književnost kršćanskoga nadahnuća

nije evidentirano