hrvatski

Kulturna baština primoštenskoga kraja

Usmena je književnost, najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Kako bi se sačuvao integritet, čovjek poštuje, njeguje, ljubomorno čuva tradiciju svog naroda i s ponosom je se sjeća. Veliki poluotok između Marine i Grebaštice u pradavna vremena , nosio je grčki naziv Hilis pa latinski naziv Peninsula Diomedis te je na kraju odcjepivši se od Rogoznice i Marine dobio naziv primoštenski kraj po mjestu Primoštenu. Pusti otok Caput cista naselilo je stanovništvo pred Turcima, a 1542. za vrijeme šibenskog kneza Jakova Boldu stanovništvo je dalo izraditi most koji bi povezivao otok s kopnom pa je Primošten tako dobio ime. Najstarije selo primoštenskog kraja je Prhovo gdje je smještena crkvica sv. Jurja još iz 13. st. Zanimljiva je i lokva Bojana koja je bila granica Mletačke i Turske Republike. Sačuvana je pjesma Uranilo devet divojaka koja svjedoči o tom vremenu. Draga je primoštenski zaselak, star oko 300 godina . Tri obitelji iz Gnjojnica preselile su se na imanje Marinčića, šibenskih plemića pa se na početku zvala Marinčića Draga. Glavnu ulogu u promicanju vjere, kulture, zajedništva imale su bratovštine kao npr. bratovština sv. Paškvalda ili Jurja. Najčešći običaji vezivali su se za svete sakramente kao što su: rođenje, krštenje, prvu svetu pričest, krizmu, vjenčanje, bolesničko pomazanje i sprovode, za polaganje zavjeta, božićni običaje i unošenje badnjaka u kuće dok svjetovne prirode su najčešće bila primoštenska kola, poklade ili iščekivanje Mladog Lita. Polagali su se zavjeti Gospi od Loreta, sv. Anti opatu, Gospi od Milosti kada je narodu prijetila nevolja, zarazne bolesti, velike suše ili osobne prirode. Pregršt je crkvenih pjesama kao zahvala Gospi što je uslišala molitve, kao i molitve u vrijeme grmljavine ili prije spavanja anđelu Gabrijelu. Svjetovne pjesme su se pjevale kad se igralo primoštensko kolo ili u obredu vjenčanja kad je majka davala blagoslov kćeri koja odlazi ili svekrva koja je mladence i uzvanike čekala u svojim dvorima., kao i savjetovanje kumova mladencima kako što skladnije i bezbrižnije živjeti (napjevavanja). Primoštenci, marljivi ljudi, težaci, nepokolebljive vjere i domoljubnog duha, sačuvali su tradiciju, jezičnu, kulturnu, običaje, a nas zadužili njegovati je, čuvati i s ponosom prenositi na nove generacije.

Usmene lirske pjesme, molitve, paremiografija

nije evidentirano