hrvatski

Usmeno-književna baština u Medovom Dolcu i Runovićima kod Imotskoga

Ovim radom pokušala sam prikazati usmeno – književnu baštinu Imotske krajine. Obraćajući pozornost na sela Runovići i Medov Dolac kod Imotskog i uz pomoć svojih kazivača, pokušala sam steći uvid u stare običaje tih dvaju sela, a ujedno i cijele Imotske krajine, te ujedno saznati brojne zanimljivosti o kojima do sada nisam znala gotovo ništa. Započela sam tako sa brguljom - svetkovanjem različitog sveca kod svakog plemena. Osim tih pojedinačnih svetkovanja tu su i svetkovine koje slavi narod iz cijeloga kraja. Jedan od njih je Božić i Božićni sveci, kao Materice i Očići. Nakon toga slijede Stipanjdan i Ivanjdan Božićnji, te Mladinci, Mlado lito ili Nova godina, a zatim i Vodokršće poznatije kao Sveta tri kralja. Kalandora ili Svićnica slavi se 2. veljače., a nakon nje slijedi tzv. sito, ludo i pijano vrijeme – Poklade. Vrijeme za koje se kaže da popravlja ono što su Poklade pokvarile je Korizma, a nedjelja prije velikog kršćanskog blagdana Uskrsa, naziva se Cvitnica. Prije Uskrsa imamo i Sveto trodnevlje. Iza svega toga slijedi niz manjih svetkovina kroz koje dolaze kroz godinu. Jedan od važnih događaja je ženidba. U današnje, moderno vrijeme izgubljeni su brojni običaji vezani uz ženidbu, ali zato su tu uvijek zabava i svirka koje vole svi, a posebno mladi. Usmene priče su vrlo zanimljiv dio kulturne baštine, jednako kao i predaje, zagonetke i poslovice. Neizostavna su od davnina brojna vjerovanja – vjerovalo se u sve i svašta i gotovo svaki predmet, stvar ili pojava imali su svoje značenje, a često su bila prisutna i brojna gatanja. Mnogi od ovih običaja još su prisutni u narodu, ali nažalost brojni se i zaboravljaju.

Brgulja, blagdani i spomendani od Božića do Sv. tri kralja

nije evidentirano