hrvatski

Tradicijska kultura i književnost u Unešiću kod Nevesta

U ovom radu namjera mi je bila prikazati usmeno stvaralaštvo malog mjesta za koje većina ljudi i ne zna da postoji. Ono što je nekad bilo uobičajeno, danas je samo tema usputnih razgovora, a rijetki običaji zadržali su svoju vrijednost u očima današnje mladosti. Ipak, želja za kratkim povratkom tradiciji navela me na pisanje o „tragovima“ nekadašnjih običaja i navika stanovnika Nevesta. Istina je da svako vrijeme ima svoj udio u povijesti, svako donosi nešto novo, ali- kolika je vrijednost prošlosti ako je ne spominjemo u sadašnjosti? Koliko je važno ono što su naši preci učinili za nas, odnosno koliko mi to cijenimo? Zastanemo pred ovakvim pitanjima i shvatimo da premalo ulažemo u ostavštinu. Ne cijenimo ono što imamo, a kad izgubimo, žao nam je. Tako je i s pričama koje polako nestaju, gube se dok djeca traže neke nove „bajke“ u virtualnom svijetu- na kompjuterskim igricama . Kako bilo, „Priče se mijenjaju od kraja do kraja, od naroda do naroda ; njihove vrste iščezavaju ili se preobrazuju u vremenskom tijeku. Nastaju promjene i nove vrste, no priče se pričaju stalno ; one pripadaju ljudskom životu i druženju. Čovjekovoj svakidašnjici priče su nužne kao nešto što je od nje drugačije.“ Upravo to je razlog za pisanje ovog kratkog prikaza usmene ostavštine naših predaka, koji su mukotrpnim radom stvorili sve ono u čemu mi danas bezbrižno uživamo. Ovim radom željela sam barem malo pridonijeti da se skromni ostaci tradicije ne zaborave, pa ako jednom ničega i ne bude, bar da ostane priča kako je to nekad bilo...

Predaje, poslovice, Božić, Uskrs

nije evidentirano