hrvatski

Hrvatska vjerska tradicijska kultura i književnost u Dalmatinskoj zagori

Rad počinje opisom folklorno najbogatijeg kršćanskog blagdana - Božića i najbajkovitije noći u godini - Badnje večeri. Običaji koje ovdje navodim mnogo se ne razlikuju od običaja s područja čitave Dalmatinske zagore, počevši od onih vezanih za pripremu hrane, blagoslov blaga, posipanje slame, paljenja svijeća, odlazak na polnoćku pa sve do sijela na kojima se mladost skupljala za vrijeme zimskih dana. Nakon hladnih zimskih dana i zabavnih druženja na sijelu dolazi vrijeme Korizme i običaja vezanih uz Veliki tjedan i Uskrs, najveći kršćanski blagdan koji je obilježen nizom crkvenih tradicijskih običaja. Na Uskrs se mladost najviše radovala druženju i plesu u kolu. Kolo se s veseljem igralo i na blagdane najslavnijih nebeskih zaštitnika. Uz te blagdane narod čuva mnoštvo običaja od kojih je najpoznatije paljenje krijesa večer uoči sv. Ivana Krstitelja i dio je tradicije Južnih Slavena. Za sv. Antu je karakteristično darivanje svećenika vunom i ovcama. Najbogatiji blagdan je onaj vezan uz sveca zaštitnika sv. Juru čiji se dan svečano proslavlja dugi niz godina u Ogorju i privlači mnoštvo zaljubljenika u tradiciju i folklor. Na određene je blagdane bio običaj i tetovirati križiće na rukama kao potvrdu svoje kršćanske vjere. To su ponajviše radile mlade djevojke. Svako od tih druženje je bilo obogaćeno i pjesmom, a ovaj dio Zagore karakterizira najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj – ojkanje, uvrštena prošle godine na UNESCO-v popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine. Rad završava opisom običaja vezanih uz sklapanje braka, inače regionalno vrlo različitih, koji sadrže najraznovrsniju etnografsku i folklornu građu.

Pasionska baština, križićanje, svadbeni običaji

nije evidentirano