hrvatski

Etno-filološka tradicijska kultura u imotskim Poljicima

Kulturno naslijeđe hrvatskog naroda čine sva materijalna i nematerijalna dobra koja su se kroz povijest sačuvala. Materijalna dobra bila bi antički spomenici, stare crkve, zaštićeni krajolici, a nematerijalna usmena književnost i narodni običaji. Svako mjesto posebno je po svojoj tradicijskoj kulturi koja ga razlikuje od drugog mjesta. pa tako i imotska Poljica. Ovaj rad donosi prikaz narodnih običaja, molitvi, pjesma i priča koje su ostale u sjećanju Poljičana. Rad nas upoznaje s božićnim običajima, kao što su unošenje badnjaka, posipanje slamom i gašenje božićnih svijeća, zatim običajem križnog puta na koji vjernici idu na Veliki petak, blagdanom svete Ane koja je zaštitnica sela i svakodnevnim običajima, točnije ženidbom i izgledom imotske narodne nošnje. Što se usmene književnosti tiče, rad obuhvaća vjerske i svjetovne lirske pjesme te priče. Najviše je sačuvanih molitvi koje su ljudi molili prije spavanja ili kad bi se ujutro probudili, a dosta je i onih posvećenih tjednu uoči Uskrsa. Od svjetovnih pjesama zapisane su dječje pjesme, šaljive pjesme te ganga, pjesma karakteristična za Imotsku krajinu. Radi se o tome da jedan vodeći glas govori riječi, a ostali ga prate, uglavnom pjevajući samoglasnike. Bajke koje se nalaze u radu šaljive su, ali uvijek imaju pouku. Usmena književnost općenito ima didaktičnu funkciju i neprocjenjivu estetsku vrijednost pa je, stoga, prava šteta da tradicijska kultura ostane nezabilježena i zaboravljena.

Vjerski običaji, usmene i pučke pjesme

nije evidentirano