hrvatski

Povijesne predaje u opusu Ivana Aralice

Usmena književnost najstarija je i najdugovječnija vrsta književnosti, a veliki je dar učiti i poznavati usmenu književnost svoga naroda te je utkati u vlastite živote. Cjelokupan ovaj rad temelji se na hrvatskim povijesnim predajama. Naime, osnova za proučavanje je polaženje od pretpostavke da u tim predajama i njihovom prikazivanju, u samoj biti žive predodžbe i vjerovanja o hrabrosti junaka, njihovoj velikodušnosti ili zloći vladara, njihovoj darežljivosti i mudrosti. Naravno, usmena predaja ne postavlja pitanje da li se takvi pripovjedački uzorci kojima se oslikavaju najrazličitije povijesne osobe i povijesna razdoblja, uklapaju u stvarnu biografiju istih i stvarnu povijest. Ali i književnost i povijest postavljaju upravo to pitanje ; u kolikoj mjeri su ti tekstovi povijesni, a u kolikoj fabularni, fikcijski. Po jezičnom stilu vidljivo je da su predaje bliže svakidašnjem, živom govoru od povijesnih tekstova, što nimalo ne čudi jer izlaze iz naroda, te samim time, premda jednim dijelom jesu povijest, predaje su prije svega literarni doživljaj dotičnog povijesnog događaja ili osobe. Ili, jednostavno rečeno, povijesnu zbilju svode na neku vrstu individualne, čak lokalne razine i na taj način, poput suvremene historijografije, interpretiraju povijest kroz kontekst događaja, svjedočanstva sudionika, različite priče koje ne moraju biti podudarne, ali svaka za sebe otkriva djelić istine. Na primjeru Ariličinih romana vidimo koliko je pisac bio očaran hrvatskom usmenom književnošću, s koliko strasti i ljubavi ju je podrobno izučavao i na kraju, dao joj značajno mjesto u svojim djelima kako bi je na taj način približio cjelokupnom puku. Teško da je Aralica, kako i sam priznaje, moga vjerno pretočiti na papir sve osjećaje koje mu je pobuđivalo takvo istraživanje i posjeti stvarnim lokacijama iz njegovih istraživanja. Primjer za takvu tvrdnju je i njegov obilazak mjestu pogibije Dive Grabovčeve koje je na njega ostavilo snažan i dubok dojam, a o kojem nam govori u svom tekstu navedenom u ovom radu. Ali, u svakom slučaju Aralica je duboko zadužio hrvatsku književnost unoseći u svoj literarni opus dašak povijesti i stoljetne kulturne baštine.

Vitezovi Vučkovići, Grabovci, Mehmed-paša Sokolović

nije evidentirano