hrvatski

Jezik Kožičićeva Psaltira i protestantske Table za dicu u kontekstu hrvatske književnojezične koncepcije 16. stoljeća

Tri su dosad pronađene najstarije hrvatske tiskane početnice: prva je među njima otisnuta u Veneciji 1527. godine, potom Kožičićev Psaltir otisnut u Rijeci 1530. te protestantska Tabla za dicu otisnuta 1561. godine u Urachu. O jeziku te tekstološkim značajkama protestantske Table za dicu u našoj je filologiji dosta pisano (Jembrih 1980 ; Damjanović 2014 ; Bratulić 2007 ; Gospić – Čupković 2010) i najčešće je promatrana u odnosu na početnicu iz 1527. godine i druge svoje predloške ili su uspoređivane njezine pisamske inačice. Budući da je o Kožičićevu Psaltiru manje pisano (Nazor 1964) i da dosad nije promatran u odnosu s tekstovima istoga tipa i namjene, poput drugih dviju početnica, u ovom ćemo ga radu, u kontekstu analize jezika hrvatskih protestantskih izdanja, postaviti u odnos s Tablom za dicu. Rad je koncipiran kontrastološki tako da se polazi od usporedbe sadržaja Psaltira i Table za dicu, a zajednički se tekstovi analiziraju i tekstološki kako bi se utvrdila, a potom i opisala eventualna odstupanja. Središnji je i najveći dio rada posvećen analizi odabranih jezičnih varijabli na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini. S obzirom na bitno različite književnojezične koncepcije na kojima su svoja djela gradili hrvatski protestanti, s izrazitom usmjerenošću prema narodnome, i modruški biskup Šimun Kožičić Benja, inzistirajući na poštivanju visokih stilskih i tekstoloških obrazaca latinskih predložaka, među dvama je tekstovima moguće očekivati jezične i stilske razlike, a ovaj će rad pokazati je li tomu tako, odnosno može li se govoriti o jedinstvenoj književnojezičnoj koncepciji ili o različitim koncepcijama u 16. stoljeća.

hrvatski jezik ; hrvatski crkvenoslavenski jezik ; glagoljica ; Psaltir (1530.) ; Tabla za dicu (1561.) ; jezične varijable

nije evidentirano