hrvatski

Legende, običaji, vučari

Kod mnogih naroda, i na raznim stranama svijeta, razvijale su se dvije vrste književnosti. Jednu su stvarali i pisali pisci u obliku pjesama, pripovijedaka, romana i drama. Njihova su djela ostala sačuvana, jer su bila ili rukom pisana, ili kasnije, od XV stoljeća, tiskana. Uz pisanu, umjetničku književnost postojala je i razvijala se kod mnogih naroda i druga književnost koja nije rukom pisana. Primjere i vrste te književnosti pričali su ljudi jedan drugome usmeno, pamtili i prenosili, a tek naknadno, dulje ili kraće vrijeme iza postanka, zapisivali i kasnije tiskali. Narodna je pripovijetka nastajala u različitim vremenskim razdobljima, u različitim društvenim i kulturno-historijskim prilikama ; stvarali su je i pamtili ljudi različite društvene pripadnosti i u različitim životnim situacijama. Unatoč tome, među njima ima mnogo zajedničkoga. Od različitih vrsta pripovijedaka najveću su pažnju proučavatelja izazvale bajke. One sadržavaju bogatu i raznoliku građu te su omogućavale proučavanja u različitim smjerovima. Govoreći o stilu narodne pripovijetke važno je uočiti ulogu pripovijedača. Pripovjedač saopćuje usmeno pripovijetku, a slušaoci je samo slušaju. To su odlučni i osnovni uvjeti i za samu kompoziciju, opis likova, izbor teme i stil ili način iznošenja. Pripovjedač ne može raditi kao pisac i zadržavati se tamo gdje bi htio, nego mora voditi računa o interesu neposredne, nazočne publike i mora imati razumijevanja koliko ga oni dugo mogu slušati, što će im privući pažnju, a što će ih u njegovu pripovijedanju odbiti od njega i razbiti im koncentraciju pažnje. U povijesnim zbivanjima koja je proživljavao naš narod nizali su se krvavi i katkad odlučni događaji. Oni su djelovali na mišljenje i svijest naših ljudi, koji su onda u novim uvjetima života mijenjali narodnu pripovijetku u njezinu sadržaju i izrazu do oblika kojeg imamo danas.

Bajka, basna, predaja

nije evidentirano