hrvatski

Hrvatska usmeno-književna baština i narodni običaji u Kaštelima

U ovom završnom radu bavila sam se problematikom, odnosno suodnosom pisane i usmene književnosti. Točnije, pokušala sam na primjerima vlastitih terenskih zapisa dokazati kako pisana književnost nije vrijednija od usmene i obrnuto. Štoviše, one se međusobno prožimaju i uvjetuju. Moj završni rad sastoji se od sedam poglavlja omeđenih uvodom i zaključkom. Također, tekst sam popratila slikama koje su mi se činile prikladne danoj tematici. U prvom poglavlju zapisala sam pjesme iz svjetovne usmene lirike (obredne, posleničke, povijesne, ljubavne, šaljive) kao i iz vjerske usmene lirike (adventske i božićne, korizmene i uskrsne, molitvene i sl.). U drugom poglavlju zapisala sam molitve, u trećem igre, u četvrtom poslovice i izreke, u petom brojalice, a u šestom običaje, anegdote te crtice iz života i povijesti grada Kaštela. U posljednjem, sedmom poglavlju zapisala sam priče o Gospi na Hladi (naime, radi se o pričama koje imam zapisane, pričama koje mi je ispripovijedao djed, pok. Ivanko Sokol, vezanim uz čudotvornu Gospu na Hladi kojoj je posvećena crkva na groblju u Kaštel Sućurcu). Na kraju sam popisala kazivače, kao i napomene i objašnjenja koji prate tekst. Moram priznati da mi je pisanje ovog rada uistinu proširilo vidike i da sam postala bolno svjesna neizbježne prolaznosti vremena i opasnosti po običaje i usmenu književnost Kaštela koje ta prolaznost nosi sa sobom. Prilažem ovaj rad kao poticaj i podsjetnik svima, pa tako i meni, na prikupljanje narodnog blaga kako ono ne bi palo u zaborav i time osiromašilo hrvatsku tradicijsku baštinu.

Usmene lirske pjesme, usmeno-retorički oblici.

nije evidentirano