hrvatski

Akademska samoefikasnost i strategije učenja kao medijatori odnosa između ličnosti i postignuća

U ovom smo istraživanju ispitali medijacijsku ulogu akademske samoefikasnosti i motivacijskih strategija učenja u odnosu između ličnosti i postignuća učenika osnovne škole. Uzorak se sastojao od 511 učenika 8. razreda iz 36 hrvatskih osnovnih škola koji su ispunili upitnik kojim su procijenjene osobine ličnosti petfaktorskog modela (BFI ; John & Srivastava, 1999), samoefikasnost (PALS ; Midgley et al., 2000) i motivacijske komponente samoreguliranog učenja koje obuhvaćaju strategije poticanja učenja i strategije zaštite samopoštovanja (Lončarić, 2014). Podaci su analizirani pomoću Hayesovog programa PROCESS. Rezultati pokazuju da savjesni učenici imaju bolji školski uspjeh izražen višim prosjekom ocjena, što se djelomično može objasniti njihovom relativno visokom akademskom samoefikasnošću i izbjegavanjem korištenja strategija zaštite samopoštovanja. Nalazi također ukazuju na serijalne medijacijske efekte akademske samoefikasnosti i strategije zaštite samopoštovanja na odnos između savjesnosti i školskog uspjeha. Otvorenost je bila pozitivno povezana s uspjehom, ali samo neizravno, kroz akademsku samoefikasnost. Nadalje, otkrili smo neizravni učinak ugodnosti na školski uspjeh kroz rjeđu upotrebu strategija usmjerenih na zaštitu samopoštovanja. Neuroticizam i ekstraverzija nisu pokazali izravne niti neizravne učinke na školski uspjeh. Uz to, učenici s višom akademskom samoefikasnošću bili su manje skloni korištenju strategija zaštite samopoštovanja. Međutim, nije bilo učinka akademske samoefikasnosti na strategije poticanja procesa učenja. Ovo istraživanje doprinosi postojećoj literaturi specifičnim ispitivanjem serijalne medijacije akademske samoefikasnosti i strategija učenja u odnosu između ličnosti i školskog uspjeha.

akademsko postignuće, akademska samoefikasnost ; strategije učenja ; ličnost ; osnovna škola

nije evidentirano