hrvatski

Inkretini u terapiji šećerne bolesti tipa 2

Šećerna bolest (ŠB) jedan je od glavnih javnozdravstvenih problema koji prerasta u pandemiju. Prevalencija šećerne bolesti tipa 2 (ŠBT2) u značajnom je porastu u mlađoj populaciji, na što utječe porast pretilosti. Osam je temeljnih patofizioloških poremećaja, koji se obično nazivaju "Omniozni oktet", uključeno u patogenezu ŠBT2. Osnovna terapija ŠBT2 podrazumijeva promjenu životnog stila uz metformin kao antidijabetik prve linije terapije. Terapija druge linije podrazumijeva dodatak drugog oralnog antidijabetika, agonista receptora glukagonu sličnog peptida 1 (GLP-1R) ili inzulina. Sveobuhvatnija definicija uspješnosti liječenja u bolesnika sa ŠBT2 uključuje usporavanje ili zaustavljanje progresije bolesti te redukciju svih čimbenika rizika koji su povezani s mikrovaskularnim i makrovaskularnim komplikacijama (hipertenzija, pretilost, hiperlipidemija, upala). U liječenju ŠBT2 preferiraju se antidijabetici koji osim svog učinka na smanjenje razine glikiranog hemoglobina (HbA1c), imaju izravne pozitivne učinke na druge faktore kardiovaskularnog rizika i nizak rizik od hipoglikemija. Inkretini su nova inovativna terapijska opcija koja uključuje agoniste GLP-1R i inhibitore dipeptidil peptidaze-4 (DPP-4). Ovi antidijabetici imaju brojne pozitivne učinke na više mehanizama uključenih u patofiziologiju ŠBT2, uključujući smanjenje tjelesne mase, krvnog tlaka, povoljni učinak na lipidni profil, potencijalni regenerativni učinak na β stanice i nizak rizik od hipoglikemije. Od velike je važnosti dokazani kardioprotektivni učinak nekih agonista GLP-1R.

šećerna bolest tipa 2, inzulin, inkretini, GLP-1, GIP, DPP-4

nije evidentirano