hrvatski

Žohari od usmenih predaja i vjerovanja u etnotradicijama do suvremene reklame ili o tome kako su žohari na Zemlji preživjeli više od 320 milijuna godina

Zooetički članak o žoharima, kukcima iz reda Blattodea i koje malo tko voli, a koji žive na Zemlji više od 300 milijuna godina (cf. Grush, 2016) i preživjet će apokalipsu klimatskih promjena (koja postaje sve vjerojatnija), interpolira folklorističku i kritičkoanimalističku (engl. critical animal studies) „nišu”. Prvi segment rada temeljen je na istraživanju koje je proveo ruski folklorist Aleksandar V. Gura (Гура, 2005), koji navodi primjere o vjerovanjima o žoharima iz ruske etnotradicije, a koje onda uspoređujem s primjerima iz hrvatske etnotradicije. Ograničila sam razmatranja na ova dva slavenska primjera s obzirom na njihovu različitu etiku odnosa prema žoharima: dok su u ruskoj etnotradiciji žohari, prvenstveno crni žohari, bili cijenjeni i tretirani gotovo kao kućni ljubimci koji donose sreću i prosperitet domaćinstvu (mogli bismo ih nazvati svojevrsnim amajlijama), u hrvatskoj su etnotradiciji smatrani samo štetočinama (s čestom specističkom odrednicom – gamad), na isti način na koji ih se danas tretira. U drugom segmentu članka dopunjavam spomenutu folklorističku i etnološku perspektivu (zoofolklorističku i etnozoološku) istraživanjima provedenima iz niše kritičke animalistike, koja uključuju i pitanja prava životinja, u kojima se usredotočujem na agresivnu upotrebu insekticida, kao i na istraživanju Branislave Vičar (2018) o reklamnim strategijama koje sadrže militantne performative ubijanja žohara (npr. reklama Raid).

žohari, folkloristika, kritičk aanimalistika, specizam, R. Marinković - Kiklop

nije evidentirano