hrvatski

Prednost korištenja cijanoakrilatnog ljepila (Venaseal) u terapiji recidivne potkoljenične rane u pacijentice s femoropoplitealnom premosnicom i kroničnom venskom insuficijencijom

Cilj: prikazati prednost netermalne metode ablacije u liječenju venskog refluksa u pacijentice s potkoljeničnom ranom miješane etiologije. Metode: 74-godišnja pacijentica dolazi radi recidivne rane na lijevoj potkoljenici nastaloj prije 2 godine. Boluje od arterijske hipertenzije, periferne arterijske bolesti, preuhranjena, pušač, u terapiji varfarin. Od ranije površinska venska insuficijencija s recidivnim ranama obje noge. Na lijevoj nozi učinjen je parcijalni stripping safene magne i flebektomija varikoziteta prije 14 godina. Radi novonastale rane u pacijentice je učinjeno lijevostrano femoropoplitealno premoštenje i TEA poplitealne arterije te hiperbarična oksigenoterapija. Unatoč adekvatnoj arterijskoj revaskularizaciji, rana je nakon godine dana veličine 7x5cm, dna prekrivenog fibrinom uz oskudnu sekreciju i rubni eritem. Klinički znaci ukazuju na uznapredovalu vensku insuficijenciju uz edem po tipu "šampanjske boce", izraženu lipodermatosklerozu i hemosiderozu. Ultrazvučnim pregledom obojenim dopplerom ustanovi se refluksni bataljak VSM uz ostatnu VSM interfascijalno i refluksom do maleola koja se puni preko zone neovaskularizacije i bataljka. Utvrdi se blizak položaj VSM (1-2 mm) uz samu premosnicu na natkoljenici. Premosnica je funkcionalna, gležanjski indeks 1, 31. Primijenjene su opće mjere, uz preporuku prestanka pušenja, lokalna terapija pokrivalima za rane uz doziranu kompresivnu terapiju sistemom zavoja kratkog vlaka potkoljenično te je indiciran endovenski zahvat s ciljem obliteracije refluksa u VSM koji je ućinjen 3 mjeseca nakon provedene konzervativne terapije. U lokalnoj se anesteziji učini endovenska laserska ablacija (EVLA) bataljka VSM, a potom ablacija ostatne VSM do srednjeg dijela potkoljenice cijanoakrilatnim ljepilom (Venaseal). Ablacija CA ljepilom učinjena je zbog bliskog položaja safene i arterijske premosnice, a s ciljem prevencije moguće jatrogene lezije premosnice kod primjene tumescentne anestezije i ožiljka duž natkoljenice koji otežava punkciju. Kompresivna terapija zavojima nakon zahvata učinjena je samo potkoljenično. Naknadno je periulcerozno provedena skleroterapija pjenom retikularnih vena i teleangiektazija. Rana je zacijelila 5 tjedana nakon endovenskog zahvata, bez recidiva godinu dana. Pacijentica nosi kompresivnu dokoljenku 18- 22 mmHg, prestala je pušiti, redovito hoda. Rezultati: rana miješane etiologije je u potpunosti zacijelila 5 tjedana nakon endovenskog zahvata korekcije venskog refluksa odnosno ukupno 5 mjeseci od početka liječenja. Nije bilo nuspojava zahvata, nije prekidana antikoagulantna terapija varfarinom. Zaključak: terapija potkoljenične rane miješane etiologije zahtijeva dijagnostičku obradu arterijske i venske cirkulacije, planiranje i provođenje zahvata kako u cilju reperfuzije tako i korekcije venske hipertenzije. Uz lokalno liječenje rane pokrivalima, doziranu kompresivnu terapiju adekvatnim pomagalima i provođenje općih mjera, rana miješane etiologije zacjeljuje unutar 6 mjeseci uz akceleraciju cijeljenja nakon endovenskog zahvata.

cijanoakrilatno ljepilo ; cijeljenje rane ; endovenska ablacija ; revaskularizacija ; venska potkoljenična rana

nije evidentirano