hrvatski

Lector, intende, laetaberis! - Čitanje Apulejevog "Zlatnog magarca"

Apulejev roman Metamorfoze ili Zlatni magarac jedini je roman iz antičke književnosti pisan latinskim jezikom koji se do današnjih dana sačuvao u cijelosti. Pisan vulgarnim latinitetom dotad neviđene strukture, Zlatni magarac neobično je i posve originalno književno djelo ne samo rimske nego i svjetske književnosti. Uz Petronijevog Satirikona, temelj je razvoja kasnijeg europskog romana. Brojem likova bizarnih karaktera koji se u djelu pojavljuju i nizanjem dogodovština čovjeka koji se slučajno pretvara u magarca, ovaj roman je zahtjevan poligon za tumačenje i gotovo dvije tisuće godina nakon što je napisan. Protagonist Lucije, po kojemu se i samog Apuleja naziva tako, jer je njegov prae- nomen u književnosti nepoznat, gonjen znatiželjom i neumjerenim ovozemaljskim strastima, doživljava razne avanture u magarećem tijelu, ali s ljudskim razumom i shvaćanjem. U roman je umetnuta antička poznata priča o Amoru i Psihi koja se s ostatkom romana može povezati po jednakoj strasti i znatiželji, tako da čitav roman ima alegorijsku potku. Čovjekomagarčevi doživljaji na taj način mogu se shvatiti kao lutanje čovjeka u potrazi za smislom, vječno traganje za istinom, koja se u romanu manifestira kao posvećeni život u kultu božanstava Izide i Ozirisa. Ovaj rad bavi se dubljom analizom romana prema suvremenoj literaturi, dotiče se konteksta nastanka romana i njegove novine u dotadašnjoj rimskoj književnosti, određuje vrstu djela i tumači književne faktore naslijeđene iz starije rimske književnosti i mitologije.

Lucije Apulej, Metamorfoze ili Zlatni magarac, znatiželja i strast u rimskoj književnosti, antički roman, priča o Amoru i Psihi, alegorija u rimskom romanu.

nije evidentirano