hrvatski

Fizioterapijski pristup kod djece oboljele od osteosarkoma

Osteosarkom je najčešći primarni maligni tumor kosti. Učestalo se javlja u doba intenzivnog rasta od 10. do 18. godine života, premda se može pojaviti u svakoj životnoj dobi. Glavni simptomi osteosarkoma su bol u području oštećenja kosti, oteklina zahvaćenog dijela i određena lokomotorna nesposobnost. Tumor se može razviti u bilo kojoj kosti, ponekad čak i izvan kosti, međutim u 60% slučajeva smješta se u područje oko koljena i to u metafizni dio femura ili tibije. Metastazira putem krvi, obično u pluća, vrlo rijetko u druge kosti. Prisustvo metastaza u plućima u doba otkrivanja bolesti nije siguran loš prognostički znak, pošto se 30% pacijenata s metastazama može izliječiti. Sigurna dijagnoza osteosarkoma postavlja se na temelju biopsije kosti, kojoj prethodi opsežna dijagnostička obrada. Kad se postavi sumnja na razvoj ove teške bolesti, nakon kliničkog pregleda potrebno je učiniti laboratorijsku analizu krvi, rendgensku snimku zahvaćene kosti i pluća, scintigrafiju cijelog kostura, kompjuteriziranu tomografiju ili magnetsku rezonanciju tumora. Ako učinjeni nalazi potvrde prisutnost tumora, radi se biopsija kosti. Prednost se daje aspiracijskoj biopsiji s posebnom iglom za kost kod koje nema opasnosti za rasap malignih stanica. Preciznija dijagnostička metoda je incizijska biopsija. Mnogi patolozi više je preferiraju zbog veće količine dobivenog tkiva, unatoč mogućoj diseminaciji malignih stanica kroz područje biopsije. Plan liječenja za svakog bolesnika radi se individualno, a ovisan je o dobi djeteta, lokalizaciji tumora i prisutnosti metastaza. Liječenje počinje primjenom citostatika čiji je cilj smanjiti veličinu tumora i aktivnost malignih stanica, ali i uništiti mikrometastaze. Nakon provedene kemoterapije potrebno je izvršiti radikalno kirurško odstranjenje primarnog tumora i ugraditi odgovarajuću endoprotezu. Rehabilitacijski program počinje predoperativno i traje do završetka liječenja, a cilj mu je rana mobilizacija i ponovna uspostava funkcije oboljelog dijela tijela. Prognoza za pacijente s osteosarkom poboljšana je zadnjih godina zahvaljujući primjeni citostatika. Podaci o dugom preživljavanju različiti su, a studije iz velikih onkoloških centara govore o 55-65% petogodišnjem preživljavanju. Smatra se da lošiju prognozu imaju djeca s većim tumorom smještenim aksijalno. Dječaci obolijevaju češće od osteosarkoma, a rezultati liječenja kod njih su lošiji nego kod djevojčica. Povišena razina alkalne fosfataze za vrijeme primjene kemoterapije upućuje na slab odgovor tumora na terapiju, a time i lošiju prognozu. Primjena kemoterapije, agresivno kirurško liječenje, ugradnja endoproteze i stručna rehabilitacija omogućuju preživljavanje i dobro funkcionalno osposobljavanje djece oboljele od osteosarkoma, unatoč određenom tjelesnom ograničenju.

osteosarkom ; kemoterapija ; kirurška i fizioterapijska intervencija

nije evidentirano