hrvatski

Filozofska antropologija Josipa Weissgerbera

Historiografija hrvatske filozofske baštine često biva rascjepkana, obilježena fragmentarnim kauzalnim vakuumima, uslijed kojih mnogobrojni značajni autori, najzad tomovi njihovih propulzivnih spisa, bivaju gotovo netaknutima. Mnogi među njima, nepravedno i nesretno zanemareni, bivaju samo ovlaš naznačenima u formi enciklopedijskih crtica, ostajući nedostupnima širokom radijusu filozofskih istraživača koji nose strast spram evaluacije i promicanja hrvatske filozofije. Josip Weissgerber (1922. – 1985.), hrvatski isusovac, filozof, teolog i misionar aktivan tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, živopisni je predstavnik naznačene skupine. Unatoč tome što se radi o plodnom autoru impresivnog literarnog stila, erudit »oceanske« širine i dubine misaonog dosega, njegov značaj dosad je evaluiran u svega nekoliko znanstvenih članaka. U ovom izlaganju doskočit ćemo dotičnom istraživačkom deficitu, fokusirajući se na njegovu filozofsku antropologiju, upisanu u 323 stranice opširnih nastavnih skripta iz 1975. godine, koje bi tijekom godine 2022. trebale ugledati dvotomno »publikacijsko svijetlo dana«. Prema riječima nekrologā, ove je skripte Weissgerber za života kanio tiskati kao knjigu, a u posmrtnom je slovu tijekom njegova sprovoda isusovac Milenko Belić za njih znakovito naznačio da bi ona »značila natprosječno vrijedan doprinos hrvatskom kulturalnom životu svojom kvalitetom i ispunjenjem praznine, jer takve knjige sada nemamo«.

filozofska antropologija ; isusovci ; Josip Weissgerber

nije evidentirano