hrvatski

Prolongirana trauma: Domovinski rat i suvremena hrvatska fotografija

Fotografije vezane uz Domovinski rat u Hrvatskoj jednim su dijelom nastale tijekom sukoba (1991. – 1995.), a dijelom nakon razaranja i stradanja, kad umjetnici bilježe njihove posljedice i vizualnim sadržajem komentiraju složene procese sjećanja i pamćenja. I dok se fotografije snimljene u ratno doba nerijetko smatraju dokazom, ali i propagandom, a većinom ih karakterizira dokumentarizam i reportažni pristup, u ovom radu izdvojeno je nekoliko umjetničkih serija koje interpretiraju traumatične događaje i promišljaju njihova značenja stvaralačkim postupcima konceptualizacije, kao i onima koji podsjećaju na strukture arhiva i specifične načine pohranjivanja vizualnih i drugih saznanja. Osim toga, pozornost se posvećuje i temi krajolika koji se u recentnoj fotografskoj praksi, ali i teorijskom pisanju, nerijetko povezuje s traumom. U domaćoj publicistici fotografija Domovinskog rata najčešće se svodi na reportažni pristup dostupan putem tiskanih i elektroničkih medija. Ipak, uvođenje teme traume u umjetnički diskurs prouzročilo je potrebu za korištenjem (pa i stvaranjem) neke vrste strukture unutar koje je moguće koliko-toliko metodički vizualnim sredstvima evidentirati tuđa stradanja. Slobodno shvaćen pojam arhiva, kao i krajolik koji se prvenstveno razumijeva kao misaona, a tek potom geološka formacija, iskorišteni su u kontekstu svojevrsnih intimnih, neinstitucionalnih “skladišta predmeta” te slojeva sjećanja i povijesti, pri čemu se njihovim uvođenjem u zajednički kontekst računa na individualne umjetničke pristupe i nepredvidiva značenja koja iz njih proizlaze. Tijekom rata nastaju tri serije: Darko Bavoljak naišao je na ruševne ostatke firme Budućnost koja je djelovala na području Istočne Slavonije, usmjerivši pozornost na specifičnu tipografiju koja neupitno ukazuje na vrijeme osnutka tvrtke i politički kontekst koji se kroz nju prepoznaje i upisuje u značenje. Serija Pave Urbana nastala 6. 12. 1991. ikonički status zahvaljuje ponajprije činjenici da je mladi umjetnik snimajući je poginuo, bilježeći ugroženu, melankoličnu atmosferu okruženja iz kojeg je potekao. Gotovo istodobno nastaje serija “Ne-grad i njegov subrealizam” Antuna Maračića. Tumačimo je na tragu dokumentarizma, dok sam naziv serije i specifična atmosfera ništavila naglašavaju konceptualiziranu fragmentarnost i osjećaj mučnine, potaknute ugrožavanjem života i poništavanjem urbanih karakteristika mjesta gdje su fotografije snimljene. Mlađe generacije koje nisu izravno svjedočile ratnim razaranjima prilaze ovoj tematici s drugačijom motivacijom, poput Bojana Mrđenovića koji također snima ostatke trgovačkog poduzeća Budućnost u Istočnoj Slavoniji. Pritom ih primarno doživljava kao metafore sukoba i općeg odnosa prema nasljeđu socijalizma i načinima kako je taj ideološki sustav, zahvaljujući arhitektonskom modernizmu, obilježio gotovo sva urbana i ruralna mjesta, a što će tranzicijsko doba koje nastupa 1990-ih posve zanemariti. Tezu o posteriornosti fotografije zaključuju razmatranja o umjetničkim radovima Sandre Vitaljić iz serije “Neplodna tla”, nastalima ne samo na mjestima sukoba iz Domovinskog rata, nego i mjestima masovnih zločina iz Drugog svjetskog rata. Svojevrsni postupci bliski arhiviranju, kao i osobno iskustvo hodanja prirodom, pri čemu se traumatična sjećanja reaktiviraju kroz vizualizaciju pejzaža, osnovna su obilježja ove serije, čija složena istraživačka struktura uključuje razmatranja na temu podudarnosti povijesti i pamćenja, uz ostalo. Uvodeći u raspravu fotografije Domovinskog rata, bilo da su nastale u vrijeme njegova trajanja (Bavoljak, Urban, Maračić) ili su rezultat istraživanja i tumačenja traumatičnih događaja u širem povijesnom – pa time i političkom i drugim kontekstima (Mrđenović, Vitaljić) – susrećemo se s različitim razinama i izvorima traume. Odabrane fotografije prenose ono neobjašnjivo – izvor osobne i kolektivne boli koju nije moguće jednoznačno shvatiti i interpretirati.

umjetnička fotografija ; Domovinski rat ; trauma ; pejzaž ; sjećanje ; arhiv

nije evidentirano