hrvatski

Zlata riba (gradišćanskohrvatska poezija za dicu i mladinu)

Poeziju koju su gradišćanskohrvatski književnici namijenili djeci treba sagledavati u njezinoj prvotnoj namjeni i osobitoj funkciji očuvanja identiteta, odnosno predanom radu svećenika i učitelja s djecom kroz cijelu povijest gradišćanskohrvatske kulture. Svećenici i učitelji uz njihove obitelji vezivali su djecu u ranoj dobi za materinski jezik i kulturu upravo stihovima njihove dječje poezije koji su objavljivani u kalendarima i udžbenicima i na taj način u njima poticali interes i ljubav za vlastiti jezik i kulturu u uvjetima njihova odrastanja koji su diktirani stoljetnim okruženjem germanske, mađarske, slovačke i češke kulture. Taj se pragmatični posao nastavio i u dvadesetom stoljeću, napose u glavnih predstavnika, od Miloradićevih ranih objava, Blaževićeva pjesništva, i posebno tridesetih godina u objavama Malih Crikvenih i Školskih Novina, do suvremene književne produkcije koja se očituje u radovima Jurice Čenara i Ane Schoretits. Ova antologija dala je izbor usmene poezije iz djela Frana Kurelca (Jačke ili narodne pěsme prostoga puka hrvatskoga po župah Šopronskoj, Mošonjskoj i Želěznoj na Ugrih ) Franje Š. Kuhača (Južno-slovjenske popijevke , I-V) , Ivana Vukovicha (Jačkar za hervatske škole Gradišća) i dr. te glavne predstavnike gradišćanskohrvatske poezije 19. i 20. stoljeća, neke uzorke i iz 18. stoljeća. U početku je riječ o namjenskom štivu/stihovima koje su svećenici i učitelji priređivali za prve početnice i čitanke za Hrvate u zapadnoj Ugarskoj, od prve poznate školske knjige iz 1754., zatim Šlabikara iz 1806. do Druge Štanke (peto, popravljeno izdanje) iz 1902. g. Uglavnom je riječ o nepotpisanim tekstovima koje su priređivači pisali ili su ih naručivali od anonimnih autora. Usto su izdvojeni i pojedini autori dječje poezije 19. stoljeća: Štefan Ginzler, Gašpar Glavanić i Miho Naković ; i 20. stoljeća: Borenić, Miloradić, Sedenik, Pajrić, Blažević, Lemperg, Jagšić, Leopold, Blazović, Sučić, Sinković, Šinković, Škrapić, Weidinger, Čenar, Hergović, Horvath, Schoretits, Zeichmann i dr. Cilj je ovim izborom pokazati značenje dječje poezije u kulturi gradišćanskih Hrvata kako u novoj domovini tako i u matičnoj domovini, a studija je nastojala osvijetliti veze stare i nove domovine u stvaranju zanimljivog i bogatog gradišćanskohrvatskog dječjeg pjesništva. Konačno, to bi bio prvi obuhvatniji antologijski izbor gradišćanskohrvatske dječje poezije i one za mlade premda je 1967. Anton Leopold objavio Gradišćanski hrvatski gaj (pjesme iz književnosti gradišćanskih Hrvata za hrvatsku školsku dicu i omladinu). U izboru tekstova autori su se rukovodili recepcijskim mogućnostima djece, odnosno time da nisu dječje pjesme samo one koje su bile prvotno namijenjene djeci, već da su dječje pjesme i sve one pjesme u kojima dijete može podjednako uživati kao i odrasli čitatelj.

Gradišćanskohrvatska književnost, gradišćanskohrvatska poezija za dicu i mladinu

nije evidentirano