hrvatski

Splitske kazališne devedesete u ogledalu kritike Anatolija Kudrjavceva

U više od četrdeset godina ustrajnog rada Anatolij Kudrjavcev je obilježio drugu polovicu kazališnog, splitskog i hrvatskog, dvadesetog stoljeća. Bilo da je riječ o škrtoj bilješci ili sustavnoj kritici, zapisu ili interventu, teško je pronaći događaj, ime ili kazališnu predstavu o kojoj nije ostavio svoj trag. Dosljedno promičući estetske kriterije, znakovito je pridonosio emancipaciji kazališta i njegovu odmaku od samodostatne kampanilističke sredine i izrastanju, barem u jednom trenutku, u najuvažavaniju središnju nacionalnu kazališnu instituciju. Iako je u navedenom vremenu (splitsko) kazalište i kazališno djelovanje bilo povezano s mnoštvom poteškoća, od prostornih do financijskih i kadrovskih, umjetnost kazališta uvijek je bila u prvom planu njegovih intervencija. „Kazalištu za široku potrošnju“, na što se nerijetko svodio splitski kazališni život, suprotstavljao je estetska mjerila, posebno se obračunavajući s iskliznućima i posrtajima koji su u pitanje dovodili samu ulogu kazališta. Odmjerenim riječima stoga je popratio u početku jedva vidljive, a poslije i sve zrelije i pamtljivije proplamsaje umjetnosti na splitskoj pozornici, poglavito zapažene i velike glumačke uloge i redateljska postignuća i iskorake. Iz Kudrjavcevljevih kritičkih zapisa i osvrta može se pratiti doprinos pojedinih (domaćih) glumaca koji su splitsku pozornicu pretvarali u mjesto događanja prave umjetnosti. Podjednako, njegove ocjene pojedinih predstava konstituiraju i svojevrsni kanon kazališne prakse i mogući su orijentiri u razumijevanju onoga što se na splitskoj, ali i hrvatskoj pozornici, događalo devedesetih godina.

Anatolij Kudrjavcev, Kritički interventi, estetski kriteriji, splitsko kazalište, kazališne devedesete, pamtljive predstave

nije evidentirano