hrvatski

Identitet i kontinuitet hrvatske filozofije

Analiziraju se četiri aspekta identiteta i kontinuiteta hrvatske filozofije: kulturno- jezični, prostorno-vremenski, diskurzivni (tradicija), uloga i mjesto u svjetskoj filozofiji. Raznolika očitovanja povijesti hrvatske filozofije kao što su hrvatsko-latinska dvojezičnost, povijesnoprostorna raspodijeljenost, duga školska tradicija i intelektualni krugovi, interaktivnost s filozofijom u svijetu, čine cjelovitu povijesno-dinamičnu strukturu razvojno i predmetno povezanih elemenata. Dodatno, početci filozofske refleksije u Hrvatskoj mogu se povezati s preoblikom mitskih predočaba u apstraktne pojmove, uz posredovanje antičke i kršćanske kulture. Markovićev program oživljavanja i usvajanja hrvatske filozofske baštine znatan je doprinos u povijesti izgradnje hrvatskoga filozofskoga "organizma", no s druge je strane podložan reviziji, dijelom već u odnosu na tadašnje spoznaje, a osobito u odnosu na današnje rezultate i stanje istraživanja zbog ostataka strukturalno nepremoštenih kulturoloških oprjeka (prema gore spomenutim aspektima) u njegovu pogledu na korpus hrvatske filozofije.

korpus hrvatske filozofije, identitet, kontinuitet, tradicija, interakcija, struktura, mit

nije evidentirano