hrvatski

Analiza odabranih kartografskih primjera iz doba Karlovačkog (1699.) i Požarevačkog mira (1718.) - nova kulturna kartografija, ekohistorija, ikonografija i ikonologija

Ovaj diplomski rad će upotrebom koncepata nove kulturne kartografije, ekohistorije, ikonografije i ikonologije analizirati odabrane kartografske izvore poznate u stručnoj literaturi. Također će se nastojati dati poticaj na sagledavanje izvora kroz navedene teorijske pristupe, u svrhu znanstvenog doprinosa povijesti i povijesti umjetnosti u kontekstu ranoga novog vijeka. Osnovni metodološki postupci koji će se koristiti bit će metode komparacije, kritike izvora te ikonografsko-ikonološka metoda koja će se koristiti za obradu likovnog sadržaja odabranih kartografskih izvora podijeljenih na habsburšku i mletačku skupinu izvora. Na početku se, u teorijskome dijelu rada, ističe kako se primjenom ove forme složenog društvenog koncepta može pogodovati kvalitetnijem proučavanju i analiziranju kartografskih izvora za utvrđivanje stvarnih dosega vlasti te pogleda na geografski prostor iz određene perspektive. Prirodni pejsaž ovog područja je pak u uskoj međuovisnosti s uvjetima valorizacije toga prostora, ali i ljudski uzrokovane degradacije okoliša. Uz prethodno navedene društvene i ekohistorijske pristupe, ikonografsko-ikonološka metoda će poslužiti pri analizi likovnog sadržaja izabranih kartografskih izvora, u slučajima kada ih oni sadrže. Uz analizu sadržaja, društvenih podloga i konteksta, potrebno je istaknuti primjedbu kako kartografski izvori ranije u struci nisu detaljnije analizirani na ovaj način. Nakon teorijskog dijela, rad se osvrće na povijesni kontekst da bi potom izabrani kartografski izvori bili ukratko opisani. Opisu kartografskih izvora slijedi analiza iz perspektive nove kulturne kartografije. Sažetom analizom izabranih habsburških i mletačkih kartografskih izvora u kronološkom slijedu definiraju se generalni stavovi vezani uz percepciju, prostor i informacije vezanih kulturnih krugova. Na izvorima se lokalno stanovništvo uvažava i navodi dok se, u isto vrijeme, granicama i idealnim dosezima pokušava prekrojiti, odnosno razjediniti prostorno i kulturološki vezane cjeline, definirane povijesnim podatcima. Ekohistorijska analiza kartografskih izvora je potvrdila kako se, unatoč ratnim sukobima, okoliš koristio za pribavljanje resursa, što je i prikazano na kartama. Iako je zaštitu prirodnih resursa bilo gotovo nemoguće provoditi, interes za prirodne značajke i fenomene je očigledan i, u nekim slučajevima, izrazito dominantan. Analizom likovnog sadržaja na habsburškim i mletačkim izvorima odredile su se ključne značajke obje strane, tj. odredila su se dva različita kulturna kruga sa svojim posebitostima, ali i određenim sličnostima. Likovni sadržaj je u ovom dijelu analiziran i prikazan u formi kataloga umjetničkih djela. Uz pomoć kataloga doznajemo kako habsburški kartografski izvori, uz brojne prikaze ratne opreme i arhitektonskih dekoracija, posebno ističu personifikacije koje sadrže atribute temeljene na ustaljenim izvorima, ali i kombinaciju različitih atributa koji nose specifičnu poruku. Mletački kartografski izvori, iako više fokusirani na prikazano područje, ističu simboliku Republike čestim prikazima lava svetog Marka, kao i prikazima posebne scene trijumfa s likom dužda. Uz isticanje vlastite simbolike, Republika se usko povezivala s motivom mora. U zaključku se odgovara na postavljena istraživačka pitanja i potvrđuje kako analiza temeljena na kulturnoj i društvenoj povijesti, uz percepciju okoliša i analizu likovnog sadržaja doprinosi razumijevanju šireg konteksta sadržanog na izabranim kartografskim izvorima.

ekohistorija, ikonologija, ikonografija, nova kulturna kartografija, Triplex Confinium

nije evidentirano