hrvatski

Maska

U fokusu ovog eseja je korelacija između maske koju smo u jeku pandemije obvezni nositi u svim zatvorenim javnim prostorima i maske koja je metaforički bliža „krinki“ ili „krabulji“, a koju također svakodnevno nanosimo na lice. Promišljajući tu vezu esej se referira na modernističku poemu T.S. Eliota 'The Love Song of J. Alfred Prufrock' u kojoj njezin preosjetljivi lirski subjekt svakodnevno priprema lice, odnosno masku, za susret i suočavanje s drugim u javnom prostoru/životu. Pomno nanošenje maske odraz je Prufrockove (pretjerane) civiliziranosti, a kako kaže Richard Sennet, upravo takvo djelovanje štiti ljude jedne od drugih i omogućuje čistu društvenost. Esej naglašava kako je u kontekstu pandemije civiliziranost danas izjednačena s društvenom odgovornošću (‘Budimo odgovorni’/‘Ostanimo odgovorni’) posebno u prostorima koje Marc Auge naziva ‘nemjestima’, poput supermarketa, shopping centara i drugih. U tim prostorima mi smo anonimniji no ikad prije, a pod stalnim psihičkim i fizičkim pritiskom držanja socijalne distance, a time i civiliziranosti, zaštitne maske kao da postaju sastavni dio našeg lica i naš svakodnevni štit. Anonimnost, samoća, sličnost i civiliziranost koje prakticiramo u mnoštvu drugih na tim nemjestima tijesno su vezani uz nošenje maske na licu.

maska ; civiliziranost ; odgovornost ; Prufrock ; nemjesta

nije evidentirano