hrvatski

Prilog poznavanju historijata Balkanske banke d.d. Zagreb (1922.-1925./1948.)

U radu su prikazani rezultati istraživanja ustroja, poslovanja te likvidacije Balkanske banke d.d. Zagreb u vremenskom periodu od godine 1922. kada je zavod osnovan, godine 1925, kada je banka ušla u proces likvidacije, pa sve do godine 1948., kada je ona i formalno završena. Banka je imala podružnicu u Beogradu. Poslovanje banke razvijalo se u početku izuzetno povoljno, no tada je u kolovozu 1922. predsjednik banke Dušan Plavšić pozvan na funkciju pomoćnika ministra financija. Kako je vlada kojoj je Plavšić pripadao u prosincu 1922. dala ostavku, to je uslijed tadašnjih političkih prilika nastala novinska kampanja koja je bila uperena i protiv Balkanske banke. Time je taj slučaj dobio i čisto političku konotaciju. Naime, osnivači i upravitelji banke pripadali su Demokratskoj stranci pa je tako i njen predsjednik Dušan Plavšić bio jedan od istaknutih stranačkih ljudi. S druge strane, došla je radikalna vlada Nikole Pašića, a za novog ministra financija dolazi radikal Milan Stojadinović. Dušan Plavšić počeo je kritizirati Stojadinovićevu financijsku politiku te je na taj način pao u njegovu nemilost. Stojadinović je od dana preuzimanja dužnosti ministra kontinuirano napadao Dušana Plavšića. Novinska kampanja ostavila je teške posljedice na banku. Alarmantne vijesti o nemogućnosti plaćanja svojih obveza imale su za cilj da ulagače banke natjeraju na podizanje svoga novca. U roku od nekoliko mjeseci morala je banka raznim vjerovnicima, poglavito drugim bankama iz tekućih računa vratiti oko 20, 000.000 dinara. Taj zahtjev primorao je bančinu upravu na drastične mjere, jer je uslijed tih zahtjeva cjelokupno poslovanje došlo u vrlo tešku situaciju. Banka je morala ubrzati promet svojih sredstava što je više moguće, a to se poglavito moglo postići u deviznom prometu. Prilično naivno i brzopleto banka je ušla u loše izvedene devizno čekovne transakcije, što se pokazalo katastrofalno po nju. Naime, banka je forsirala prodaju dolarskih čekova, pokrivajući ih devizama. No, iako je banka za pokriće čekova koje je prodala kupila u gotovu novcu od raznih novčanih zavoda u Zagrebu i Beogradu određena veća devizna sredstva, ti isti zavodi nisu na vrijeme nabavili kod njih kupljene devize, uslijed čega je banka, budući nije imala dovoljno raspoloživih sredstava, došla u nemogućnost da pokrije svoje izdane čekove. Uslijed toga morala je obustaviti svoje devizno poslovanje. Tisak je, naravno, prozivao banku za trgovinu čekovima bez pokrića. I baš kada se mislilo da ne može gore, Ministarstvo saobraćaja oduzelo je koncesiju građevnoj tvrtci inž. Nikole Plavšića za gradnju željeznice Vardište-Šargan, koji je posao banka kao partner financirala. Sudskim putem koji je uslijedio, banka nije uspjela povratiti niti polovicu svojih uloženih sredstava, čime je banci oduzeta zadnja nada da dođe do većih financijskih sredstava. Njenoj upravi nije preostalo ništa drugo nego da zatraži otvaranje postupka za prinudnu nagodbu. Prinudna nagodba izglasana je 23. listopada 1924., te je odluka Sudbenog stola kao nagodbenog suda o tome izdana 10. studenoga 1924. Ta nagodba postigla je svoju pravomoćnost 10. ožujka 1925. Na temelju te nagodbe Balkanska banka trebala je zaključiti likvidaciju. Tako je na izvanrednoj glavnoj skupštini banke od 18. travnja 1925., jednoglasno prihvaćen zaključak o likvidaciji banke. Banka je pravno postojala sve do 1948. kada je, nakon praktično formalizirane likvidacije brisana iz trgovačkog registra Okružnog suda za grad Zagreb.

Balkanska banka d.d. Zagreb, novčarski zavod, bankovno poslovanje, Dušan Plavšić

nije evidentirano