hrvatski

Prirodoslovno-umjetnička proza u hrvatskoj (dječjoj) književnosti

Znanstveno-umjetničke priče karakterizira opisivanje životinjskog svijeta pri kojem su znanstveni podaci uklopljeni u doživljaj prirode, a životinje tek djelomično antropomorfizirane. Najpoznatije takve priče napisao je danski novinar i književnik Carl Ewald. Slična djela beletrističkim je stilom pisao i zoolog i književnik Ernest Thompson Seton, uzor hrvatskom piscu Vlatku Šariću. U poslijeratnim tečajevima “Smilja”, najdugovječnijeg hrvatskog časopisa za djecu i mladež, koji su izlazili tijekom Prvoga svjetskoga rata i neposredno nakon njegova završetka, objavljeno je nekoliko prijevoda prirodoslovnih priča Thompsona Setona i Ewalda. Godine 1922. Ewaldove je priče pod naslovom Pčela kraljica i druge pripovijesti za Knjižnicu za mladež HPKZ-a priredio Ljudevit Krajačić. Iste su godine Ewaldove priče objavljene i u zbirci Tiho jezero tiskanoj u Andrićevoj Zabavnoj biblioteci u prijevodu Janka Iblera, a doživjele su brojna ponovljena izdanja. Ubrzo se, međutim, javljaju i domaći autori koji počinju pisati po uzoru na Ewalda i Thompsona Setona, poput Miroslava Hirtza, Zlatka Špoljara, Vlatka Šarića i Antice Juras- Ljubić. Cilj je ovoga istraživanja osvijetliti prisutnost i utjecaj stranih književnika u hrvatskoj (dječjoj) književnosti koji su svoj opus u cijelosti ili djelomice posvetili ovoj specifičnoj književnoj vrsti, a potom proučiti i doprinos hrvatskih autora u okviru ovoga područja, oslanjajući se u metodološkom pogledu ponajprije na spoznaje znanosti o književnosti te kulturne i književne animalistike.

prirodoslovno-umjetnička proza ; Carl Ewald ; Ernest Thompson Seton ; hrvatska (dječja) književnost ; hrvatski autori prirodoslovno-umjetničke proze (Hirtz, Špoljar, Juras-Ljubić, Šarić)

nije evidentirano