hrvatski

Solinska glagoljska baština

Cjelokupna kulturna povijest Solina, a tako i povijest solinske pisane kulture, ponajprije je obilježena antičkim i ranosrednjovjekovnim hrvatskim razdobljem te posljedično i latinskom pismenošću kao dominantnom nositeljicom kulture riječi obaju razdoblja na srednjodalmatinskom prostoru. Latinski su jezik i latinica kulturne stečevine mediteranskoga zapada. No povijest je hrvatske kulture riječi obilježena i onim što se začelo na istočnijem Mediteranu, u srcu bizantskoga svijeta, gdje su rođeni i stasali prosvjetitelji slavenskih naroda, sveta grčka braća Konstantin Filozof (Ćiril) i Metod, koji su oblikovali prvo slavensko pismo, glagoljicu, i prvi slavenski književni jezik, starocrkvenoslavenski. Glagoljaštvo, kao hrvatski odvjetak ćirilometodske baštine, jedinstvena je kulturna pojava koja je u sebi povezala mediteranski istok i zapad. Premda Solin nije mjesto koji bi se na prvu okarakteriziralo kao glagoljaško, barem ne u usporedbi s Rijekom, Zadrom ili Senjom, u određenom se smislu može govoriti o solinskoj glagoljaškoj baštini. U ovom će se radu predstaviti neki od vidova te baštine s ciljem da se pokaže kako ona pridonosi statusu Solina kao jednoga od najistaknutijih središta hrvatske društvene, crkvene i kulturne povijesti.

Solin, Hrvatska, glagoljaštvo, pismenost, književnost

nije evidentirano